Registruj se    Prijavite se    Forum    Pretraga    FAQ

Index boarda » Zabava » Funny




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 36 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3  Sledeća
Autoru Poruka
 Tema posta: Prepricane Lektire!!!
 Post Poslato: 07 Jun 2006 20:29 
OffLine
Forumdžija u Razvoju!
Forumdžija u Razvoju!
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Maj 2006 17:25
Postovi: 159
Lokacija: Nova Pazova
JULES VERNE - 20 000 MILJA POD MOREM

LICA:profesor Arronax,Savet,Kanadanin,Ned Land,kapetan Nemo

MJESTO RADNJE:u dubinama mora

VREME RADNJE:19.vek

TEMA: pustolovine i plovidba podmornicom

OSNOVNA MISAO: normalan život na zemlji je privlacniji od sveg blaga i zlata pod morem

SADRŽAJ:
Godinu 1886. svi ljudi istražuju morsko èudo. Koji god bi brodovi išli na istraživanje vratili su se bez rezultata. Neki su mislili da je to cudovište neprirodne snage, a drugi su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom. Tako je jedan brod krenuo u istraživanje s namerom da se ne vrati dok nešto ne sazna. Na tom brodu je bio profesor Arronax, njegov veèni pratilac Savjet i Kanadjanin Ned Land. Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali èudovište.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod. Arronax,Savjet i Ned Land su skoèili u more. Ugledali su podmornicu i popeli se na nju. Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo. Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax, Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju sviet pod morem. Tu su bile razne školjke, ribice i razlièite morske trave. Arronax,Savjet i Ned Land su se èudili lepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS". Podmornica je bila vrlo lijepa. Imala je muzej u kojoj su se držali zlato, biseri i drago kamenje. Kapetn Nemo im je rekao da ko god dodje na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života. Prolazili su dani i nedelje. Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor i odjednom povika:"profesore,dodite!" profesor pridje prozoru, pogleda i vidiè camac. Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom. Plovili su ka ostrvu Vanikovo. Nakon nedelju dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na ostrvo. Kapetan Nemo je dozvolio. Ušli su u camac i bili naoružani elektriènim puškama. Ostrvo je bilo prekriveno divnom šumom. Iz dana u dan su išli na ostrvo. Jednog dana kada su bili na ostrvu i grejali se na vatri, poène padati kamenje na njih. Uhvatiše puške i pobegoše u èamac. Uto iz šume izadoše divljaci i pocnu ih gadjati strielama. Zaveslaju i odu na podmornicu. Prolazili su meseci plovidbe na podmornici. Jednog dana Arronax, Savjet i Ned Land se dogovore za beg. No nisu uspeli jer je podmornica zaronila u morske dubine, ali nisu odustajali nego su èekali novu priliku. Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola. Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stena. Podmornica je radila punom parom i sledeceg dana su se probili. Podmornica je jurila velikom brzinom ka severu.Jednog dana Ned rece profesoru :"nocas bežimo!" Došla je noc. Profesor, Savjet i Ned ukrcaše se u èamac. U tom trenutku podmornica se našla u vrtologu. Èamac se otkaèio i našao usred vrtloga. Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi pitali su se da li se podmornica izvukla? Svo troje bili su sretni što su živi.

___________________________________________________

Moja Devojka Je Toliko Bogata,
Ona Ne Lize Poklopac Od Eurokrema!!!


Vrh 
 Profil  
 
 Tema posta:
 Post Poslato: 07 Jun 2006 20:30 
OffLine
Forumdžija u Razvoju!
Forumdžija u Razvoju!
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Maj 2006 17:25
Postovi: 159
Lokacija: Nova Pazova
Sofoklo - Antigona

Bilješke o piscu:

Èitavog svog života Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta liènost javnog života, bio je vojskovoða i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Saèuvano je samo sedam njegovih tragedija. Veæinu tih tragedija i danas izvode pozorišta širom svijeta.

Lica:
Antigona - kæer Edipova
Izmena - kæer Edipova
Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski
Hemon - njegov sin

Tema:
Sukob zakona i individualnog svaæanja života

b]Mjesto radnje:[/b]
Teba

Sadržaj:

I èin
Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata Polinika koji bijaše zbog napada na grad i svog brata osuðen da se ne smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna sržbe i ljuta zbog Izmene koja odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu želi ostvariti svoj cilj.

II èin
Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da æe mu biti vjeran te da ga neæe nikada iznevjeriti, ali u to stiže stražar koji jako uznemiren priopæava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje stražara da je primio mito i zapovjeda da naðe pravog krivca ili æe inaèe umrijeti strašnom smræu.

III èin
Dolazi stražar vodeæi Antigonu kao krivca. Isprièavši Kreontu kako je otkrio Antigonu stražar odlazi, a Kreon vidno uzbuðen zapita Antigonu zašto je to uèinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih ljudi da dovedu Izmenu te da i nju osude na smrt. Antigona zapoèinje prièu o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajuæi svog brata. U to dolazi Izmena koja želi zajedno s Antigonom biti osuðena na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreonta da oslobodi Antigonu kao zaruènicu svog sina. No on to odbija.

IV èin
Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopæavajuæi ocu da se bjegov narod ne slaže s njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon uvrijeðen okrivljuje svog sina da je rob jedne žene te obeæava da æe Antigonu ubiti pred njegovim oèima, no Hemon iznenaðen oèevim ponašanjem odlazi pun sržbe u nadi da æe nekako osloboditi Antigonu. Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona æe biti živa zazidana u kulu svog doma.

V èin
Antigona odlazi u smrt poput božice, osuðujuæi ljudsku nepravdu, ali i ponosna zbog svog èina govori o svijim roditeljima i braæi kojima æe se uskoro pridružiti.

VI èin
Do Kreonta dolazi Tiresija, vraè koji priopæava da bogovi nisu primili njegovu žrtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije pokopati i da æe zbbog toga nna njegovu obitelj doæi strašna nesreæa. Kreont govori starcu da laže i neæe poništiti nalog i zbog toga ovaj na njega šalje kletvu. Sav uplašen Kreont ipak popušta te u dogovoru sa svojim zborovoðom obeæava da æe osloboditi Antigonu i pokopati njenog brata, ali u najveæoj tajnosti.

VII èin
Glasnik izgovara tušnu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika te èuvši vijest odlazi ne izgovaravši niti jednu rijeè. Tada glasnik isprièa kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika, pošao je osloboditi Antigonu. Došavši do kule ugleda Antigonu koja se ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. Želeæi Hemena odgovoriti on nemilog èina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne ubivši svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt. Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu priopæavaju da se Euridika ubila. Kreont odlari i sam želeæi svoju smrt proklinje svoj život i svoju sudbinu.

Karakterizacija likova:

Antigona
Žena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljeæe. Jaka, samouvjerena i ponosna zbog svog èina uèinila se poput nedodirljive božice. Zraèila je i unutrašnjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala kod svog nauma i ostvarila ga.

___________________________________________________

Moja Devojka Je Toliko Bogata,
Ona Ne Lize Poklopac Od Eurokrema!!!


Vrh 
 Profil  
 
 Tema posta:
 Post Poslato: 07 Jun 2006 20:31 
OffLine
Forumdžija u Razvoju!
Forumdžija u Razvoju!
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Maj 2006 17:25
Postovi: 159
Lokacija: Nova Pazova
William Shakespeare - Hamlet

Beleške o piscu

William Shakespeare (1564-1616. godine) bio je pesnik i dramatièar. Mnogi tvrde da je najveæi dramski stvaraoc svih vremena. Rodio se i umro u Stratford - on - Avonu u Engleskoj. Oko 1585. godine odlazi u London gde deluje kao glumac, reditelj i pozorišni pisac. Napisao je trideset i šest drama koje obiæno delimo na :
1. Tragedije: Hamlet, Julije Cezar, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Lear, Macbeth;
2. Komedije: Ukroæena gospodarica, San Ivanjske noæi, Na Tri kralja, Mera za meru, Mnogo vike ni za šta;
3. Romane: Romeo i Julija, Zimska prièa i oluja;
4. Drame: Kralj John, Richard drugi, Henrik èetvrti, Henrik peti, Henrik šesti, Richard treèi, Henrik sedmi.

Shakespeare je svoje dramske tekstove obogaæivao podacima iz usmene književnosti, iz starije pisane književnosti, iz povesti, iz svoje savremenosti, ali i iz svakidašnjeg pripovedanja. Sve to samo znaèi da svi podaci potièu iz ljudskog ponašanja, nezavisno od toga gde i kada èovek živi. 1609. godine izašli su njegovi soneti, zbirka od 154 pesama. Zacelo je veæina tih soneta nastala puno pre njihovog objavljivanja. Kritièari obièno istièu da fabule Shakesperovih dela nisu posebno originalni. Zna se da je svoje prièe za svoje drame preuzimao od drugih autora. To važi i za Hamleta. Predpostavljalo se da je postojo pra- Hamlet i da mu je autor bio Shakespearov nešto mlaði savremenik Thomas Kyd. No dok je to samo predpostavka, neki izvori su dobro poznati, npr. legenda o Hamletu danskog povesnièara iz ranog 13. st. Saxa Grammaticusa, odakle je preuzeo francuski pesnik Francois de Bellforest. Osim toga Shakespearove drame, pa naravno i Hamlet, satkane od bezbrojnih èestica preuzetih iz najraznovrsnijih izvora.

Hamlet

Osobe

Klaudije, danski kralj
Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja
Polonije, kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije, Hamletov prijatelj
Laret, Polonijev sin
Voltimande,
Kornelije, danski poklisari u Norveškoj
Rosencrantz,
Guildenstern, dvorani, nekadašnji Hamletovi prijatelji na sveuèilištu
Osric, smešni dvoranin
Marcel,
Bernardo, èasnici na straži
Francisko, vojnik
Reynaldo, Polonijev sluga
Fortinbras, norveški kraljeviæ
Gertruda, danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija, Polonijeva kæi
Jedan gospodin
Jedan sveštenik
Norveški kapetan
Engleski poklisari
Plemiæi, plemkinje, èasnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja,
Duh Hamletova oca.

Mesto radnje : Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingör, njegov enterijer i eksterijer

Tema dijela : Hamletova osveta

Jezik i stil : Po vrsti ovo delo je drama i to tragedija u pet èinova, delo je pisano u stihu .

Sadržaj
Beernardo i Marcelo stražarili su preko noæi na kraljevom dvoru kralja Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim nesretnim sluèajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom Gertrudom. To je najviše smetalo Hamletu, sinu pokojnog kralja. Nije mogao gledati strièeve greške, a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon oèeve smrti. Nije voleo ni o èemu prièati i živeo je mirno. Stražarima Beruardu i Marcelu, oko ponoæi, poèeo javljati duh koji je lièio na pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju ( Hamletovu prijatelju ). Jedne noæi Hamlet odlazi sa stražarima na stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha pitajuæi ga ko je i zašto dolazi. Duh ga je odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro prirodnom smræu, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u uho dok je spavao u vrtu. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta da se osveti. Hamlet obeæa da æe se ravnati prema zahtevima duha u svemu, a duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam, stvori sveèanu odluku da æe smesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom seæanju, sve što je nekad nauèio iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti neæe ostati ništa drugo, nego samo ono, što mu je duh rekao i zamolio da uèini. Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu, neka se zakunu da æe æutati o onom, što su videli te noæi. U strahu, da bi se to moglo primetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan, ako posumlja da on nešto sprema protiv njega, ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se moglo misliti, odluèio je da se pravi lud. Mislio je pri tome da æe izazvati manju sumlju, ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji èin, a da æe tajna pojave duka najbolje skriti njegova ludost. Od tog se vremena Hamlet poèeo oblaèiti
veoma èudno i neobièno , govoriti i vladati se tako da je savršeno glumio ludaka. Kralj i kraljica bili su prevareni, no nisu verovali da je oèeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi duha ), nego su zakljuèili, da je razlog tom zlu zacelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. Prije nego što se je Hamlet poèeo pretvarati da je lud, bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku Ofeliju, kæer Polonija, glavnog kraljevog savetnika. Slao joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje oseæaje navaljujuæi na nju svojim udvaranjem što je ona rado primala. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila, uèinila je da je zanemario, i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih obzira, nego se prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca, mesto da mu zameri što je izneverio , izvinjavala ga je pred sobom. Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lepe Ofelije te joj je napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobiènih reèi, koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošæu. Napisao joj je da ne sumlja da zvezde sjaju, da se sunce kreæe, neka sumlja da istina laže i dr... .
Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom ocu, a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici, koji od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Od tog trenutka kralj i kraljica bili su uvereni da je Hamletova ludost zaražena Ofelijinom lepotom. Dok se Hamlet tako borio, pretvarao, u neodluènost stigoše na dvor neki glumci, u kojima je on uživao. Srdaèno ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu koja bi slièila na umorstvo njegova oca. Sledeæi dan za vreme predstave ;
Pantomima: Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzago i njegova žena Baptista )" koa nežni zaljubljenici; Kraljica grli njega, a on nju. Ona klekne i u nemoj igri iskazuje mu ljubav On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat, zatim legne na cvetnu leju; kad je vidi
da je usnuo, ostavi ga samog. Odmah zatim uðe neki èovek ( glumac Lucijan ), uzme Kraljevu krunu, poljubi je, ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izaðe. Kraljica se vrati, naže kralja mrtva i prenemaže se. Trovaè opet uðe s dva- tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. Statisti iznose mrtvo telo. Trovaè daruje Kraljicu darovima; neko se vreme èini da se ona opire i da okleva, ali na kraju prihvaæa njegovu ljubav.Videvši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. Hamlet je dovoljno vidio i uverio se da su reèi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet poseæuje majku želeæi joj nešto važoi reæi i misleæi da kralj prisluškuje iza zavese, ubija Polonija koji se tamo sakrio. Lukavi kralj sluti da mu preti opasnost od Hamleta ta ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Hamlet, sluteæi izdajstvo, izvadi potajno noæu pismo, vešto izbriše svoje ime i mesto njega postavi imena dvojice dvoranina koji su ga pratili. Stigavši kuæi, pred oèi pojavio mu se tužan prizor, obavljanja pokop mlade i lepe Ofelije, nekadašnje njezine ljubavi, koja je vešajuæi venac na vrbu iznad potoka pala u njega i utoplia se. Lukavi kralj kad je video da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika, hteo je to iskoristiti nagovorivši ga da za vreme takmièenja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Povod tom izazovu bilo je to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubistvo njegovog oca i smrt njegove sestre. Hamlet je pristao na dvoboj neznajuæi što ga èeka.

Na dan takmièenja:Tom je takmièenju prisustovao celi dvor, a Laret je po kraljevoj naredbi spremio otrovno oružje. Dvorani su se kladili za visoke svote, ko æe pobediti, buduæi da su obojica, bili poznati kao vrsni maèevaoci. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuèi u Lareta i ne brinuæi se da ispita Laretovo oružje, koje je mesto tupe sablje, kakva se uzima po propisima maèevanja, uzeo oštru i otrovnu. Na poèetku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta poseèe. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim maèem i zada mu smrtonosan udarac. Hamlet se razbesni i neznajuæi za podmetnuto izdajstvo u sukobu zameni svoju sablju s Laretovim maèem i probode ga njegovim vlastitim maèem. U taj èas kraljica vikne da su je otrovali. Neoprezno je ispila pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni, no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar, koji je ona ispila i smesta pala mrtva. Hamlet sumljajuæi u izdajstvo, zapovedi da se sva vrata pozatvaraju, dok ne pronaðe izdajnike. Laret mu reèe, neka dalje ne traži, jer da je on izdajnik, i oseæajuæi da umire od rane, koju mu je zadao Hamlet, prizna, kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog izdajstva. Reèe Hamletu da je vrh maèa bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života, jer nema naèina koji bi ga mogao izleèiti od otrova, Umirajuèi Laret zadnjim rijeèima optužuje kralja Klaudija kao zapoèetnika te nesreæe.
Hamlet koji je saznao, kako mu je blizu kraj, i da je još ostalo otrova u maèu, naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak maèa u srce. Hamlet oseèajuæi da mu ponestaje daha i da ga život napušta, obrati se svom prijatelju Horaciju, koji je bio svedok te kobne tragedije, i umirauæim ga dahom zamoli, neka ostane u životu i neka svetu isprièa taj dogaðaj.
Horacije obeæa da æe sve verno isprièati svim tajnama, koje su podstakle te dogaðaje. Tim obeæanjem "puèe" plemenito Hamletovo srce.

Hamlet :
Danski kraljeviæ koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On je istovremeno hrabar i plah, odgaða osvetu zbog svoje neodluènosti, jer on za celu situaciju više tereti majku nego
Klaudija.

Hamletova smrt : Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta, nije neizbežan. On umire u dvoboju, od rane koja ga je mogla i obiæi, kao sto ga je obišao i otrov iz pehara. Mislim da smrt tragiènog junaka predstavlja poslednju, i verovatno najtežu, u nizu nevolja koje su se dogaðale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga što ga èini velikim èovekom. Hamlet je mogao živeti da je samo svoju ulogu èovjeka i svoj zadatak kraljeviæa shvatio manje ozbiljno, s manje mržnje i savesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz osobnih razloga i raèuna, sve je to Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije ni hteo ni mogao.
Jer je tragièni junak uvek i jedna vrsta samoubice : sam izmeðu dve moguænosti, bira onu koja ga vodi u smrt.

Klaudije :. . je Hamletov srtic, pohlepan èovek. Ubija svog brata kako bi se domogao veæe moæi, a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. To da mu ljudske žrtve nimalo ne pokazuje i to kako je na sve naèine bez straha pokušao ubiti svog neæaka Hamleta. Hamlet je znao od poèetka kakav mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivicu na majku. Klaudije na kraju dobija sigurno ono što je i zaslužio - " sigurno mesto u 9 krugu pakla " -

Gertruda :Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin je više krivi zbog oèeva ubistva nego strica. On ne shvata kako ga je majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše, udati se za njegovog brata ako ga je za života tako snažno volela. Izravno joj prebacuje krivicuu, a i neizravan je krivac za njezinu smrt. Ona ispija otrov iako zna šta je u èaši, a to èini verovatno zbog oseæaja krivicee i sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi, a i celokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.
Ofelija :Hamletova ljubav. Lepa i mlada devojka, oprašta Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. Grubim reèima je tera od sebe. Grdi nju a i celi ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na sebe ; tobože svežinom skrivaju svoje pravo lice. On tvrdi da lepota i svežina idu zajedno. Smatra da bi lepota i potenciranje lepote mogli dovesti do krivog puta. On je neizravan krivac zbog toga što se ona utopila. Ofelija s ispletenim vencem odlazi na potok, pa kad se htela popeti na vrbu, da na nju obesi svoj venac,prelomila se grana, na koju se bila naslonila i pala je u vodu zajedno s cveæem koje je sa sobom ponela.

Polonije :Laretov i Ofelijin otac. Èovek doista niskog morala slièan Klaudiju. Glavni je državni tajnik i kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima
neke istine u uzreèici " Znatiželja je ubila maèku ".

O delu - važno je uoèiti da se drama odvija u teskobnoj atmosferi. Ne radi se samo o tragiènim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz drame kako je " nešto trulo u državi Danskoj " ili " kako je vreme izglobljeno " ), nego državi preti i vanjska opasnost. Pojaèane su straže i zemlja se groznièavo naoružava a da narod ne zna zašto. Tako stražar Marcel pita uèenog Horacija :
... i nek mi kaže taj ko znade,
Zašto te iste i brižnjive straže
Svaku noæ muèe podanike ove zemlje ;
Zašto se dnevno liju bronèani mužari,
A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje,
Što brodograditelje tako bolno kinje,
Da nedjelju ne luèe od radnog tjedna ?
Što nam to svima prieti, da ta znojna žurba
Sad èini noæ u trudu sapatnici danu ?
Tko mi to može objasniti ?

na šta Horacije objašnjava da zemlji preti mladi Fortinbras, a i prirodni znaci " plemene repatice i krvave rose, poremeæenje u suncu ", govore da se sprema neko zlo. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva Klaudijevu podlost. Hamlet obeæava Duhu svog oca da æe :
... da na brzinu krilima,
Ko što su zakletve i misli ljubavne,
Na osvetu poletim.

Paradoks je tragedije da je ono što sledi upravo obratno. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama, upravo se taj cilj stalno dogaða, na kraju se i pogrešno usmeruje i završava opštim krvoproliæem. Jedno su namere, a drugo ostvarenje uhvaæena u mreži sluèajnosti, tako da nas to, po Hampetu, uèi ;
Da ima Bog što oblikuje naše sudbe
Ma koliko ih mi krojili...

___________________________________________________
Moja Devojka Je Toliko Bogata,
Ona Ne Lize Poklopac Od Eurokrema!!!


Vrh 
 Profil  
 
 Tema posta:
 Post Poslato: 07 Jun 2006 20:32 
OffLine
Forumdžija u Razvoju!
Forumdžija u Razvoju!
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Maj 2006 17:25
Postovi: 159
Lokacija: Nova Pazova
Ivo Andric

Most na Žepi


Cetvrte godine svoga vezirovanja posrnu veliki vezir Jusuf, i kao žrtva jedne opasne intrige pade iznenada u nemilost. Borba je trajala celu zimu i prolece. (Bilo je neko zlo i hladno prolece koje nije nikako dalo letu da grane.) A sa mesecom majem izide Jusuf iz zatocenja kao pobednik. I život se nastavi, sjajan, miran, jednolican. Ali od onih zimskih meseci, kad izmedu života i smrti i izmedu slave i propasti nije bilo razmaka ni koliko je oštrica noža, ostade u pobedniku veziru nešto stišano i zamišljeno. Ono neizrecivo, što iskusni i napaceni ljudi cuvaju u sebi kao skrovito dobro, i što im se, samo pokatkad, nesvesno odražava u pogledu, kretnji i reci.
Živeci zatocen, u osami i nemilosti, vezir se setio svoga porekla i svoje zemlje. Jer, razocaranje i bol odvode misli u prošlost. Setio se oca i majke. (Umrli su oboje još dok je on bio skroman pomocnik nadzornika carskih štala, i on je dao da im se opervaze grobovi kamenom i podignu beli nadgrobni nišani.) Setio se Bosne i sela Žepe, iz kog su ga odveli kad mu je bilo devet godina.
Bilo je prijatno, tako u nesreci, misliti na daleko zemlju i raštrkano selo Žepu, gde u svakoj kuci ima prica o njegovoj slavi i uspehu u Carigradu, a gde niko ne poznaje i ne sluti nalicje slave ni cenu po koju se uspeh stice.
Još toga istog leta on je imao prilike da govori s ljudima koji su dolazili iz bosne. Raspitivao je, i kazivali su. Posle buna i ratova bejahu naišli nered, oskudica, glad i svakojake bolesti. On odredi znatnu pomoc svima svojima, koliko god ih još ima u Žepi, i u isto vreme naredi da se vidi šta im je najpotrebnije od gradevina. Javiše mu da ima još cetiri kuce Šetkica i da su ponajimucniji u selu, ali da je i selo i sav taj kraj osiromašio, da im je džamija oronula i pogorela, cesma presahla; a najgore im je što nemaju mosta na Žepi. Selo je na bregu kraj samog utoka Žepe u Drinu, a jedini put za Višegrad ide preko Žepe, pedesetak koraka poviše ušca. Kakav god most nacine od brvana, voda ga odnese. Jer, ili nabuja Žepa, naglo i iznenada kao svi gorski potoci, pa podrije i otplavi grede; ili nadode Drina, pa zajazi i zaustavi Žepu kod ušca, i ona naraste i digne most kao da ga nije ni bilo. A zimi se opet uhvati poledica po brvnima, pa da se polome i stoka i ljudi. Ko bi im tu most podigao, ucinio bi im najvece dobro.
Vezir dade šest cilima za džamiju i novaca koliko treba da se pred džamijom podigne cesma sa tri lule. I u isto vreme odluci da im podigne most.
U Carigradu je tada živeo jedan Italijan, neimar, koji je gradio nekoliko mostova u okolini Carigrada i po njima se procuo. Njega najmi vezirov haznadar i posla sa dvojicom dvorskih ljudi u Bosnu.
Stigli su još za snega u Višegrad. Nekoliko dana uzastopce su gledali zacudeni Višegradani neimara kako, pognut i sed, a rumen i mladolik u licu, obilazi veliki kameni most, tucka, medu prstima mrvi i na jeziku kuša malter iz sastavaka i kako premerava koracima okna. Zatim je nekoliko dana odlazio u Banju, gde je bio majdan sedre iz kojeg je vaden kamen za višegradski most. Izveo je argate i otkopao majdan, koji je bio posve zasut zemljom i obrastao šipragom i boricima. Kopali su dok nisu našli široku i duboku žilu kamena, koji je bio jedriji i belji od onog kojim je zidan višegradski most. Odatle se spustio niz Drinu, sve do Žepe, i odredio mesto gde ce biti skela za prevoz kamena. Tada se jedan od one dvojice vezirovih ljudi vratio u Carigrad s racunom i planovima.
Neimar ostade da ceka, ali nije hteo da stanuje ni u Višegradu ni u kojoj od hrišcanskih kuca ponad Žepe. Na uzvisini, u onom uglu što ga cine Drina i Žepa, sagradi brvnaru - onaj vezirov covek i jedan višegradski kjatib su mu bili tumaci - i u njoj je stanovao. Sam je sebi kuvao. Kupovao je od seljaka jaja, kajmak, luk i suvo voce. A mesa, kažu, nije nikad kupovao. Povazdan je nešto tesao, crtao, ispitivao vrste sedre ili osmatrao tok i pravac Žepe.
Uto se iz Carigrada vratio onaj cinovnik sa vezirovim odobrenjem i prvom trecinom potrebnog novca. Otpoce rad. Svet nije mogao da se nacudi neobicnom poslu. Nije ni nalicilo na most ono što se radilo. Najpre pobiše ukoso preko Žepe teške borove grede, pa izmedu njih dva reda kolja, prepletoše prucem i nabiše ilovacom kao šanac. Tako svratiše reku, i jedna polovina korita ostade suva. Upravo kad su dovršili taj rad, prolomi se jednog dana, negde u planini, oblak, i zacas se zamuti i nabuja Žepa. Tu istu noc provali vec gotov nasip po sredini. A kad sutradan osvanu dan, voda je bila vec splasna; ali je pleter bio isprovaljivan, kolje pocupano, grede iskrivljene. Medu radnicima i u narodu pode šapat da Žepa ne da mosta na se. Ali vec treci dan naredi neimar da se pobija novo kolje, još dublje, i da se isprave i poravnaju preostale grede. I opet je iz dubine odjekivalo kamenito recno korito od maljeva i radnicke vike i udaraca u ritmu.
Tek kad sve bi spremljeno i gotovo, i dovucen kamen iz Banje, stigoše klesari i zidari, Hercegovci i Dalmatinci. Podigoše im drvenjare, pred kojima su klesali kamen, beli od kamene prašine kao vodenicari. A neimar je obilazio oko njih, saginjao se nad njima i merio im svaki cas rad žutim limenim trougaonikom i olovnim viskom na zelenom koncu. Vec su bili s jedne i s druge strane prosekli kamenitu i strmu obalu, kad ponestade novca. Nasta zlovolja medu radnicima i u narodu mrmljanje da od mosta nece biti ništa. Neki koji su dolazili iz Carigrada pricali su kako se govori da se vezir promenio. Niko ne zna šta mu je, da li je bolest ili su neke brige, tek on biva sve nepristupacniji i zaboravlja i napušta vec otpocete radove i u samom Carigradu. Ali posle nekoliko dana stiže vezirov covek sa zaostalim delom novca, i gradnja se nastavi.
Na petnaest dana pred Mitrovdan, svet koji je prelazio Žepu preko brvana, malo poviše gradnje, primeti prvi put kako se s obe strane reke pomalja beo gladak zid od tesana kamena, opleten sa svih strana skelama kao paucinom. Od tada je rastao svakog dana. Ali uto padoše prvi mrazevi i rad se obustavi. Zidari odoše kucama, na zimovanje, a neimar je zimovao u svojoj brvnari, iz koje nije gotovo nikud izlazio, povazdan pognut nad svojim planovima i racunima. Samo je radnju priglédao cesto. Kad, pred prolece, stade led pucati, on je svaki cas, zabrinu, obilazio skele i nasipe. Pokatkad i nocu, sa lucem u ruci.
Još pre Ðurdevdana vratiše se zidari i rad otpoce ponovo. A tacno u pô leta bi posao dovršen. Veselo oboriše radnici skele, i iz toga spleta od greda i dasaka pojavi se most, vitak i beo, sveden na jedan luk od stene do stene.
Na svašta se moglo pomisliti pre negoli na tako cudesnu gradevinu u rastrganu i pustu kraju. Izgledalo je kao da su obe obale izbacile jedna prema drugoj po zapenjen mlaz vode, i ti se mlazevi sudarili, sastavili u luk i ostavili tako za jedan trenutak, lebdeci nad ponorom. Ispod luka se videlo, u dnu vidika, parce modre Drine, a duboko pod njim je grgoljila zapenjena i ukrocena Žepa. Dugo nisu oci mogle da se priviknu na taj luk smišljenih i tankih linija, koji izgleda kao da je u letu samo zapeo za taj oštri mrki krš, pun kukrikovine i pavite, i da ce prvom prilikom nastaviti let i išceznuti.
Iz okolnih sela povrve svet da vidi most. Iz Višegrada i Rogatice su dolazili varošani i divili mu se, žaleci što je u toj vrleti i divljini a ne u njihovoj kasabi.
- Valja rodit vezira! - odgovarali su im Žepljani i udarali dlanom po kamenoj ogradi, koja je bila prava i oštrih bridova, kao da je od sira rezana a ne u kamen secena.
Još dok su prvi putnici, zastajkujuci od cudenja, prelazili preko mosta, neimar je isplatio radnike, povezao i natovario svoje sanduke sa spravama i hartijama, i zajedno sa onim vezirovim ljudima krenuo put Carigrada.
Tek tada pode po varoši i po selima govor o njemu. Selim, Ciganin, koji mu je na svom konju dogonio stvari iz Višegrada i jedini zalazio u njegovu brvnaru, sedi po ducanima i prica, bogzna po koji put, sve što zna o strancu.
- Asli i nije on covek k'o što su drugi ljudi. Ono zimus dok se nije radilo, pa mu ja ne otidi po desetak-petnaest dana. A kad dodem, a ono sve neraspremljeno k'o što sam i ostavio. U studenoj brvnari on sjedi sa kapom od mededine na glavi, umotan do pod pazuha, samo mu ruke vire, pomodrile od studeni, a on jednako struce ono kamenje, pa piše nešto; pa struže, pa piše. Sve tako. Ja otovarim, a on gleda u mene onim zelenim ocima, a obrve mu se nakostriješile, bi reko proždrijece te. A nit govori nit romori. Ono nikad nisam vidio. I, ljudi moji, koliko se namuci, eto godinu i po, a kad bi gotov, pode u Stambul i prevezosmo ga na skeli, odljuma na onom konju: ama da se jednom obazrije jal na nas jal na cupriju! Jok.
A ducandžije ga sve više ispituju o neimaru i njegovom životu, i sve se više cude i ne mogu da nažale što ga nisu bolje i pažljivije zagledali dok je još prolazio višegradskim sokacima.
A neimar je dotle putovao, i kad bi dva konaka do Carigrada, razbole se od kuge. U groznici, jedva se držeci na konju, stiže u grad. Odmah svrati u bolnicu italijanskih franjevaca. A sutradan u isto doba izdahnu na rukama jednog fratra.
Vec iduceg dana, ujutro, izvestiše vezira o neimarovoj smrti i predadoše mu preostale racune i nacrte mosta. Neimar je bio primio samo cetvrti deo svoje plate. Iza sebe nije ostavio ni duga ni gotovine, ni testamenta ni kakvih naslednika. Posle dužeg razmišljanja, odredi vezir da se od preostala tri dela jedan isplati bolnici, a druga dva daju u zadužbinu za sirotinjski hleb i corbu.
Upravo kad je to naredivao - bilo je mirno jutro potkraj leta - donesoše mu molbu jednog mladog a ucenog carigradskog mualima, koji je bio iz Bosne rodom, pisao vrlo glatke stihove, i koga je vezir s vremena na vreme darivao i pomagao. Cuo je, kaže, za most koji je vezir podigao u Bosni i nada se da ce i na tu, kao na svaku javnu gradevinu, urezati natpis da se zna kad je zidana i ko je podiže. Kao uvek, on i sad nudi veziru svoje usluge i moli da ga udostoji da primi hronogram koji mu šalje i koji je s velikim trudom sastavio. Na priloženoj tvrdoj hartiji bio je fino ispisan hronogram sa crvenim i zlatnim inicijalom:
Kad Dobra Uprava i Plemenita Veština
Pružiše ruku jedna drugoj,
Nastade ovaj krasni most,
Radost podanika i dika Jusufova
Na oba sveta.
Ispod toga bio je vezirov pecat u ovalu, podeljen na dva nejednaka polja; na vecem je pisalo: Jusuf Ibrahim, istinski rob božji, a na manjem vezirova deviza: U cutanju je sigurnost.
Vezir je sedeo dugo nad tom molbom, raširenih ruku, pritiskujuci jednim dlanom natpis u stihovima, a drugim neimarove racune i nacrt mosta. U poslednje vreme on je sve duže razmišljao nad molbama i spisima.
Prošle su, još letos, dve godine od njegova pada i zatocenja. U prvo vreme, posle povratka na vlast, on nije primecivao kakve promene na sebi. Bio je u najlepšim godinama kad se zna i oseca puna vrednost života; pobedio je sve protivnike i bio mocniji nego ikad pre; dubinom skorašnjeg pada mogao jer da meri visinu svoje moci. Ali što je više odmicalo vreme, njemu se - umesto da zaboravlja - u secanju sve cešce javljala pomisao na tamnicu. Ako je i uspevao ponekad da rastera misli, on nije imao moci da spreci snove. U snu poce da mu se javlja tamnica, a iz nocnih snova je, kao neodreden užas, prelazila u javu, i trovala mu dane.
Postade osetljiviji za stvari oko sebe. Vredali su ga izvesni predmeti koje pre nije ni primecivao. Naredio je da se digne sav somot iz palate i zameni svetlom cohom koja je glatka, meka i ne škripi pod rukom. Omrznu sedef, jer ga je u mislima vezivao s nekom studenom pustoši i osamom. Od dodira sedefa i od samog pogleda na nj trnuli su mu zubi i prolazila jeza uz kožu. Sve pokucstvo i oružje u kom je bilo sedefa odstranjeno je iz njegovih soba.
Sve poce da prima sa prikrivenim ali dubokim nepoverenjem. Odnekud se ustali u njemu ova misao: svako ljudsko delo i svaka rec mogu da donesu zlo. I ta mogucnost poce da veje iz svake stvari koju cuje, vidi, rekne ili pomisli. Pobednik vezir oseti strah od života. Tako je i ne sluteci ulazio u ono stanje koje je prva faza umiranja, kad covek pocne da s više interesa posmatra senku koju stvari bacaju nego stvari same.
To je zlo rovalo kidalo u njemu, a nije mogao ni pomisliti da ga kome ispovedi i poveri; pa i kad to zlo dovrši svoj rad i izbije na površinu, niko ga nece poznati; ljudi ce kazati prosto: smrt. Jer, ljudi i ne slute koliko ima mocnih i velikih koji tako cutke i nevidljivo, a brzo, umiru u sebi.
I ovoga jutra vezir je bio umoran i neispavan, ali miran i sabran; ocni kapci su mu bili tešli a lice kao sledeno u svežini jutra. Mislio je na stranca neimara koji je umro, i na sirotinju koja ce jesti njegovu zaradu. Mislio je na daleku brdovitu i mracnu zemlju Bosnu (oduvek mu je u pomisli na Bosnu bilo neceg mracnog!), koju ni sama svetlost islama nije mogla nego samo delimicno da obasja, i u kojoj je život, bez ikakve više uljudenosti i pitomosti, siromašan, štur, opor. I koliko takvih pokrajina ima na ovom božjem svetu? Koliko divljih reka bez mosta i gaza? Koliko mesta bez pitke vode, i džamija bez ukrasa i lepote?
U mislima mu se otvarao svet, pun svakojakih potreba, nužde, i straha pod raznim oblicima.
Sunce je bleštalo po sitnoj zelenoj ceramidi na kiosku u vrtu. Vezir obori pogled na mualimov natpis u stihovima, polako podiže ruku i precrta dvaput ceo natpis. Zastade samo malo, pa onda precrta i prvi deo pecata sa svojim imenom. Ostade samo deviza: U cutanju je sigurnost. Stajao je neko vreme nad njom, a onda podiže ponovo ruku i jednim snažnim potezom izbrisa i nju.
Tako ostade most bez imena i znaka.
On je, tamo u Bosni, blještao na suncu i sjao na mesecini, i prebacivao preko sebe ljude i stoku. Malo - pomalo, išceznu posve, onaj krug razrovane zemlje i razbacanih predmeta koji okružuju svaku novu gradnju; svet raznese i voda otplavi polomljeno kolje i parcad skela i preostalu gradu, a kiše sapraše tragove klesarskog rada. Ali predeo nije mogao da se priljubi uz most, ni most uz predeo. Gledan sa strane, njegov beo i smelo izvijen luk je izgledao uvek izdvojen i sam, i iznenadivao putnika kao neobicna misao, zalutala i uhvacena u kršu i divljini.
Onaj koji ovo prica, prvi je koji je došao na misao da mu ispita i sazna postanak. To je bilo jednog vecera kad se vracao iz planine, i umoran, seo pored kamenite ograde na mostu. Bili su vreli letnji dani, ali prohladne noci. Kad se naslonio ledima na kamen, oseti da je još topao od dnevne žege. Covek je bio znojan, a sa Drine je dolazio hladan vetar; prijatan i cudan je bio dodir toplog klesanog kamena. Odmah se sporazumeše. Tada je odlucio da mu napiše istoriju.

___________________________________________________
Moja Devojka Je Toliko Bogata,
Ona Ne Lize Poklopac Od Eurokrema!!!


Poslednji put menjao ÈiLe dana 07 Jun 2006 20:34, izmenjena samo jedanput

Vrh 
 Profil  
 
 Tema posta:
 Post Poslato: 07 Jun 2006 20:33 
OffLine
Forumdžija u Razvoju!
Forumdžija u Razvoju!
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Maj 2006 17:25
Postovi: 159
Lokacija: Nova Pazova
Borislav Stankoviæ
NEÈISTA KRV



O PISCU:

B. Stankoviæ (1876. -1927. ) roðen je u Vranju, u siromašnoj zanatlijskoj porodici. Školovao se u Vranju I Nišu, a završio je pravni fakultet u Beogradu. Zbog raznih neprilika u koje je zapadao, gotovo stalno je bio u sukobu sa Beogradskom èaršijom I æitinskim moralom. Borislav Stankoviæ bio je plodan pisac. Njegova najpoznatija djela su pripovijetke: Iz starog jevanðela, stari dani, Božiji ljudi, Pokojnikova žena; romani: Neèista krv, Gazda Mladen I Pevci (koje nije završio); I drame: Koštana, Tašana I Jovèe, te memoari: Pod okupacijom. Književni rad zapoèeo je u vrijeme kada se u srpskoj književnosti vršio nagli zaokret prema Evropi. Kao I mnogi njegovi vršnjaci I B. Stankoviæ je boravio u Parizu, ali taj boravak nije imao nikakva odjeka u njegovom književnom stvaralaštvu.

KRITIKE:

Stankoviæ je davao tregiène sudbine ljudi I žena u jednom minulom vremenu, u jednom društvu koje se gasilo I osipalo pred njegovim oèima, ali ogorèen nakaznim æiftinskim moralom graðanske klase u nastupanju, zbog koga je I sam u životu patio, on nije uspio da patrijarhalnom svijetu suprostavi neki drugi, svijetliji, èovjeèniji, bolji. Centar njegovih preokupacija je gotovo uvijek tragika liènosti u okvirima kojima je vezana liæna sreæa. Ljubav kao jedno od najsadržajnijih I najkompleksnijih ljudskih osjeæanja, je najèešæi I gotovo jedini njegov motiv; a sve ostalo je samo okvir, pozadina, tlo na kome se dešavaju krupne I bolne ljudske tragedije. Njegovo djelo je prožeto ljubavlju prema èovjeku. Svi njegovi ženski likovi nesreæni su I tragièni na isti naèin, presjeæeni I zgužvani životom koji se uprkos njihovim skrivenim snovima, razvijao po volji neke jaèe sile, nekog surovijeg I neumitijeg morala patrijarhalne zajednice. Sav taj moral nalazi se pod još veæom tiranijom, pod mišljenjem èaršije I šta æe svijet reæi. U djelu Borislava Stankoviæa èovjek je izložen ne samo sukobu sa okolinom, veæ I sukobu sa samim sobom, sa svojim nagonima, potvrðujuæi èesto svoju ljudskost u više ili manje prigušenoj ljubavnoj žudnji. Sve njegove liènosti optereæene su zahtjevima “krvi”, silnim neodoljivim zahtjevima koji ostajuæi nezadovoljni donose nesreæe I prouzrokuju tragedije.







TEMA:

Tema ovog djela je težak život Sofke, koji je u poèetku bio raskošan I ugodan, da bi se poslije oèeve propasti završio tragièno I bolno za njih.

IDEJA:

Ideja ovog djela je žalosna sudbina onemoguæenih ljudi, koji uprkos svojim silnim žudnjama popuste pred zakonima patrijarhalnog morala zadovoljavajuci obaveze koje je to društvo postavilo. Oni postaju robne žrtve koji su za cijeli život okrivljeni I lišeni vlastitih radosti.

___________________________________________________
Moja Devojka Je Toliko Bogata,
Ona Ne Lize Poklopac Od Eurokrema!!!


Vrh 
 Profil  
 
 Tema posta:
 Post Poslato: 07 Jun 2006 20:34 
OffLine
Forumdžija u Razvoju!
Forumdžija u Razvoju!
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Maj 2006 17:25
Postovi: 159
Lokacija: Nova Pazova
ROBINSON CRUSOE
DANIEL DEFOE

Daniel Defoe, engleski pripovjedaè, utemeljitelj modernoga romana. Živio je od 1660. do 1731. Pažnju publike pobudio je svojim pustolovnim romanima, a kao romanopisac pojavio se u kasnijim godinama života. Koristio se pripovijedanjem u prvom licu i jednostavnim, svakodnevnim govorom. Njegov prvi i najpoznatiji roman je ½Život i èudne neviðene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz Yorka½ zasnovan je na stvarnom dogaðaju.
To je prièa o brodolomcu koji se, udaljen od civilizacije, uspijeva održati u sukobu s nesklonom prirodom. Drugi i treæi dio tog romana manje su uzbudljivi. Od ostalih pustolovnih Defoeovih djela poznat je njegov roman o kradljivici ½Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders½ . Istièe se i njegova kronika o epidemiji kuge ½Dnevnik kugine godine½ .




Nakon bijega od kuæe Robinson Crusoe doživljava brodolom. Poslije naporna plivanja stigao je na pusti otok. S nasukanog broda uspio je spasiti hranu, piæe, oružje, alat itd. Kada je spašavanje stvari s broda bilo gotovo, poèeo je s gradnjom nastambe. Kada je uredio nastambu, pošao je u lov u kojem je ubio jednu kozu. Plašeæi se da se ne izgubi u vremenu Robinson Crusoe napravio je kalendar. Iako nezadovoljan svojom situacijom, uvijek je nalazio izlaze i rješenja. Pošto je imao tintu i papir pisao je dogaðaje na otoku. Istraživajuæi otok doživljavao je i razna zadovoljstva. Jedno takvo zadovoljstvo bilo je kada je u šumi pronašao razne vrste voæa. U toj šumi je sagradio ljetnikovac. Pošto nije mogao živjeti od mesa i voæa, poèeo se baviti zemljoradnjom. Da bi odložio svoje prve plodove èak je poèeo praviti košare od pruæa. Zbog svoje znatiželje èak je obišao i drugu stranu otoka. Uživao je upoznavajuæi razne vrste ptica. Pošto je u trenucima bolesti poèeo moliti, to je obièno èinio na svoje godišnjice boravka na otoku. Robinson je uspio sebi napraviti i posuðe. Velika želja za povratkom kuæi navela ga je na izgradnju èamca. Poslije dugotrajna i naporna rada, shvatio je da je pogriješio. Èamac je bio jako velik, te ga nije mogao dogurati do vode. Drugi pokušaj je bio uspješniji. Kada se sa novim èamcem uputio ka puèini, pojavila se struja zbog koje se Robinson ponovo vratio na otok. Odluèio je uzgajati koze radi mlijeka. Najveæi strah na otoku doživio je kada je ugledao stopu u pijesku. Mislio je da je okružen ljudožderima i u njega se uvukao veliki strah. Kada je skupio snagu i ponovno izišao, naišao je na nešto strašno. Na obali je vidio ljudske lubanje i kosti. Pošto je strah sve više rastao, bio je sretan kad je pronašao spilju u kojoj se mogao sakriti. Jednog dana Robinson je ugledao ljudoždere na obali. Iz zaklona je promatrao njihovo ponašanje. Pojedine su klali, pržili meso i jeli. Veliku nadu je imao kada je ugledao brod na puèini. Nadu je izgubio kada je svojim èamcem doplovio do broda. Brod nije bio usidren veæ nasukan. Posada broda ili je bila mrtva ili je veæ napustila brod. Jedne noæi Robinson je usnuo neobièan san. Taj san mu se ostvario. Spasio je jednog ljudoždera, koji mu je kasnije postao dobar prijatelj. Iako se Robinson u poèetku pribojavao, odluèio je preodgojiti ljudoždera Petka. Poslije mnogo muke njih dvojica sporazumijevali su se govorom, a i odvikao ga je od ljudskog mesa. Petko je pomagao Robinsonu u svakodnevnim poslovima. Pošto se Petko dobro razumio u drvo, njih dvojica zajedno su napravili èamac. Petko je pomagao Robinsonu u bitkama sa divljacima i gusarima. Najvažnija njihova bitka bila je bitka za brod s kojim su njih dvojica napustili otok.

___________________________________________________
Moja Devojka Je Toliko Bogata,
Ona Ne Lize Poklopac Od Eurokrema!!!


Vrh 
 Profil  
 
 Tema posta:
 Post Poslato: 07 Jun 2006 20:36 
OffLine
Forumdžija u Razvoju!
Forumdžija u Razvoju!
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Maj 2006 17:25
Postovi: 159
Lokacija: Nova Pazova
Ivan Mažuraniæ

Smrt Smail Age Èengiæa

Beleske o piscu:
MAŽURANIC, Ivan (Novi Vinodolski, 18. 7. 1814. - Zagreb, 4. 8. 1890.), pjesnik i politièar. Pravo završio u Zagrebu. Nastavnik na gimnaziji u Zagrebu, advokat u Karlovcu. U revoluciji 1848/49 narodni zastupnik i prevoða Hrvatskog sabora; glavni radaktor saborskih zavoda i zakljuèka. 1850. imenovan vrhovnim državnim odvjetnikom. 1873. - 1880. bio je hrvatski ban. Poslije toga napustio je politiku i živio povuæeno, baveæi se matematikom i astronomijom.

Mažuranic je poæeo pisati pjesme veæ kao gimnazijalac u Rijeci. Od 1841. do 1845. bio je suradnik Gajeve Danice. 1844. godine objavio je svoje najveæe i najznacajnije djelo, ep Snrt Smail - age Æengica. Tim djelom, u kojem su sretno prevladali klasièni i dubrovaèki utjecaji kao i utjecaji narodne poezije, Mažuranic je stvorio klasèan junaèki ep, koji se kompozicijski i misaono uzdiže nad æitavu ilirsku poeziju.

1849. godina bila je prijelomnom godinom Mažuraniceva života. Tada je austrijska kontrarevolucija uz pomoæ Rusije ugušila oslobodilaèke pokrete u monarhiji, Mažuranic je kao èinovnik beèke vlade zauzimao najviše položaje u državnom aparatu i do kraja vodio popustljivu politiku zastupajuæi ideju o sporazumu Hrvata i dvora. Kao ban nastoji voditi politiku ekvilibrija izmeðu madžarskog i dvorskog utjecaja na Hrvatsku, ali više kao pasivni promatraè nego aktivni politièki voða, usmjerujuæi sva svoja nastojanja na kulturno unapreðenje zemlje. Pjesnièki rad Mažuranica nije bio zahvaæen protuslovljima njegova držanja u politici: svjestan da je njegova politièko - èinovnicka praksa nespojiva s pozivom pjesnika, Mažuranic je definitivno prestao pisati.


LIK SMAIL - AGE:
Centralni lik oko kojega se odvija sva radnja je Turski plemiæ Smail - aga Æengiæ, koji je prikazan kao krvnik i muæitelj. Izvana gledajuæi doima se kao junak, meðutim analizirajuæi njegove postupke dolazi se do spoznaje kako je on ustvari kukavica koja uziva muæeæi nevine i nedužne ljude, naslaðujuæi se u njihovim patnjama.

SADRZAJ:
U Štocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail - aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brdane. Smail - aga siðe na polje pred kulu i poæne zarobljenu raju darivati darovima. Raja gine u mukama ali bez jauka. U silnom sukobu nasilja, bez obzira što gubi, raja pobjeðuje nijemim, hrabrim i dostojanstvenim držanjem pred smræu. Smail - aga je bijesan, prolio je toliku krv, a svoju silu nije iskazao. Zato poziva starca Duraka, kojeg je zatoæio, jer mu je ovaj svojedobno savjetovano, da ne muæi raju koja bi se mogla osvjetiti. Smail - aga kaznjava starca vjesanjem, koji sa sinom Novicom uzalud moli milost.

Durakov sin Novica potajno kreæe noæu Crnogorcima da iznenadi Smail - agu. Do toga èasa i on je bio krvnik sa Turcima. Crnogorci bi ga smjesta ubili, da nije dao znak da dolazi kao prijatelj. Novica æe izdati agu, da bi mu se na taj naæin osvetio za vješanje njegova oca, on æe ujedno izdati i svoj narod i svoju vjeru.
Novica sretno stiže u Cetinje gdje izvaji straži, da se želi boriti na strani Crnogoraca. Sluga ga propušta u grad.

Sapat saziva junake, èeta se sabrala i stigla na obale Morace, hladne vode. Sveæenik spominje skoru borbu, a možda i smrt mnogima od njih. Uto stiže Novica i obeæava, da æe ih povesti u Smail - agin logor, a da postane dostojnim vodiæem Novica se mora pokrstiti. Sunce zaðe za planinu i èeta krene na put. U èetu stupaju i osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu, boga, slobodu. Strašnom Smail - agi suprostavlja se glas starca sveæenika. Obojici glas podrhtava. Rijeæi su povišene. To su dvije suprotnosti, iz prvog izbija prijetnja, a iz drugog mirnoæa i odluænost. Sad je veæ jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera, veæ i o sukobu dobra i zla.

Smail - aga kupi haraæ po Gaèkom. Harlije se raziðoše, a on krati vrijeme junaèkim igrama. Ima ostro oko, hrabro srce i junaèku sigurnu ruku. Haraèije se vraæaju bez haraèa i vode raju. Aga je bijesan, sto nema haraèa. U meduvremenu na polju je oluja. Èeta se priblizava logoru, razvi se borba na život i smrt. Aga pogine, ubio ga je Novica, kojeg zadesi ista sudbina, ali unatoæ tome èeta je pobijedila.

ANALIZA DJELA:
Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi, koji voðeni ljubavlju i odluènošèu žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. U pjesmi je naglasen i religiozni moment, koji je bio znaèajan moment u borbi naroda protiv Turaka. Važno je bilo koje je vjere bio èovjek, jer tko je odbacio svoju vjeru, priznavao je Tursku vlast.

___________________________________________________
Moja Devojka Je Toliko Bogata,
Ona Ne Lize Poklopac Od Eurokrema!!!


Vrh 
 Profil  
 
 Tema posta:
 Post Poslato: 07 Jun 2006 20:37 
OffLine
Forumdžija u Razvoju!
Forumdžija u Razvoju!
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Maj 2006 17:25
Postovi: 159
Lokacija: Nova Pazova
Prokleta avlija - Ivo Andriæ

Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija,

Likovi: fra Petar iz Bosne, upravitelj Latifaga zvan Karaðos, zatvorenik Haim - Židov iz Smirne, zatvorenik Æamil-efendija - bogati, mladi zatvorenik iz Smirne

Vrsta: roman

Sadržaj:

Zima je. Prevladava samo jedna boja - bijela. U toj bjelini postoji samo jedna staza. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josiæ, mladi fra Rastislav… Popisuje se imovina fra Petra. To je veæinom raznovrstan alat. Još prije tri dana on je ležao na tom krevetu, a sada ga više nema. Najviše nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je èesto prièao dogaðaje iz svog života. Najviše je prièao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni dužan. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojiæa i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu vjernika i sveæenika iz Albanije koje je bilo upuæeno austrijskom internunciju u Carigrad. Pismonoša je pobjegao, a pošto u Carigradu nije bilo drugih sveæenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da ga nitko nije ni saslušao.

Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod. Ta Avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih i krupnih prijestupnika. Od djeèaka koji su sa “štanda” ukrali smokvu do višestrukih ubojica. Tu dolaze i tzv. “prolaznici” koji su upuæeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kuæi ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvorište, bez trave i s dva-tri kržljava stabla. Po danu zatvorenici se šetaju po dvorištu, a po noæi odlaze u æelije - petnaest do trideset u jednu. Ali, ni po noæi nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svašta dovikuju i svaðaju se te èesto dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz æelija i stvaraju male skupove gdje prièaju o raznim stvarima. Najviše se ljudi okuplja oko malog èovjeèuljka Zaima koji je uvijek prièao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenèanjima. Neki su ga slušali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili èim bi on poèeo prièat.Sam položaj Proklete avlije bio je èudan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obièno je bilo lijepo vrijeme. Ali, nekad se nebo naoblaèilo, poèeo je puhati južni vjetar donoseæi zadah truleži i smrad iz pristaništa. Tada je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraženi i ljuti. Èuvari su pokušavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi, ali bilo je nemoguæe uspostaviti red. Kada je zapuhao sjeverni vjetar, sunce grane svi su ponovo izašli na dvorište zaboravljajuæi svaðe i prepirke. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karaðoz (groteskna liènost turskog kazališta sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj školi. Kao dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promjenio, èak i fizièki. Napustio je školu i poèeo se družiti s raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga postao policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konaèno i upravitelj. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer je poznavao njihova okupljališta. Latifaga je imao kuæu iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doæi od kuæe do Avlije i obrnuto tako da nitko nije znao gdje æe se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako æe se ponašati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. Èeste su bile i pritužbe na Karaðoza, ali svi su znali da samo on može upravljati Avlijom.
Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zaštitio od tuènjava fra Petar je izabrao jedan zabaèen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva graðanina iz Bugrske koji su ga primili bez rijeèi. Fra Petar je zakljuèio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili žrtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedeæi dan probudio prvo što je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridošlog mladiæa bilo je bijelo, blijedo. Oko oèiju je imao tamne kolute. Razgovor je poèeo sam od sebe. Mladiæ se zvao Æamil. Èesto su razgovarali, a onda su po njega došli neki stražari. Bez rijeèi su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio mršav, tanak èovjek. Bio je Židov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Æamilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je poèeo prièati. Æalim je bio èovjek mješane krvi. Otac mu je bio Turèin, a majka Grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. Imali su jedno dijete, djevojèicu. Kada je djevojèica imala osam godina, Grk je umro. Njegovi su roðaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se branila. Otišla je u Atenu da bar tamo spasi naslijeðe. Kada se vraæala nazad, umrla joj je kæerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreæu, ali majka nije dala. Tada je prvi oficir dao napraviti još jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojèicom baèen je u more, a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakoga je dana žena odlazila na grob, ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo nešto neoèekivano. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojèici i isprièala je najboljoj prijateljici. One su se tada posvaðale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu isprièala drugima. Tako je prièa došla i do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu, ali ona se na opæe iznenaðenje udala za nekog Turèina, Tahir-pašu, i snjim imala sina i kæerku. Sin je bio snažan, a kæerka je umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedeæe godine. Sin koji se zvao Æamil sve se više predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom podržavao. Jedne je zime umro i Tahir-paša, a mladiæ je ostao sam s velikim imetkom i bez bliže rodbine. Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turèina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Poslije toga Æamil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i èitao knjige. Tada su poèele glasine da su Æamilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. To se proèulo i Æamila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Kada su uhitili Æamila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli ništa napraviti pa je Æamil odveden u zatvor. Karaðoz nije volio politièke zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Veæ drugi dan èovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Æamil izdvoji i da mu se da posebna soba što je i uèinjeno. Iduæih je dana fra Petar hodao dvorištem, ali nije vidio Æamila, a onda se jednog dana kraj njega stvorio Æamil. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo poveæalo. Odjednom Æamil poène prièati povijest Džem- sultana(onaj s kojim se poistovjetio).

To je bila prièao o dva brata. Jedan je bio mudriji i jaèi, a drugi èovjek zle sreæe i pogrešnog prvog koraka. Ta su dva brata došla u sukob kada im je 1481. g. na bojnom polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlaði Džem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar plivaè i lovac. Bajazit je bio hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Džem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo organizirao napad, ali ponovo je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedište nekog katolièkog reda i gdje je zatražio utoèište. Primio je ga je Pierre d’Aubusson i doèekao s carskim poèastima te predložio da ode u Francusku. Džem je na to pristao, ali kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego držan zatoèen u tvrdim gradovima. Oko Džema stvorile su se razne spletke. Bajazit je d’Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatoèeništvu, a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina Džem je dan papi, a d’Aubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. Španjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je morao dati Džema. Papa je to uèinio, ali Džem se brzo razbolio i umro. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim poèastima. Dok je Æamil to prièao fra Petar ga èesto nije mogao slušati i pratiti, ali Æamil to nije ni primjeæivao. Jednog se dana Æamil nije pojavio. Haim je fra Petru rekao da su kod Æamila došli neki èinovnici, da je došlo do svaðe i obraèuna. Ne zna se da li je Æamil mrtav ili samo premješten u drugi zatvor. Kasnije je fra Petar èesto razmišljao o Æamilu. Jednom dok je tako razmišljao netko mu je u ruku stavio poruku da æe za dva dana biti osloboðen. To se i dogodilo. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam mjeseci, a onda je pušten i otišao je u Bosnu.
I tu je kraj. Od njega je ostao samo grob. Nema više prièanja. Mladiæ èuje kako iz susjedne sobe dopiru glasovi: “Dalje!¨Piši: jedna testera od èelika, mala njemaèka. Jedna!"

___________________________________________________
Moja Devojka Je Toliko Bogata,
Ona Ne Lize Poklopac Od Eurokrema!!!


Vrh 
 Profil  
 
 Tema posta:
 Post Poslato: 07 Jun 2006 20:39 
OffLine
Forumdžija u Razvoju!
Forumdžija u Razvoju!
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Maj 2006 17:25
Postovi: 159
Lokacija: Nova Pazova
Gospodar prstenova - J. R. R. Tolkien

Gospodar prstenova

dio prvi - Prstenova družina



BILJEŠKA O PISCU:

Tolkien, John Ronald Reuel (1892-1973). Engleski pisac roðen u Južnoj Africi. Kao struènjak za rane forme engleskog od 1945-1959. bio je profesor engleskog jezika na oksfordskom sveuèilištu. U razdoblju prije drugog svjetskog rata bio je blizak prijatelj poznatih pisaca fantastike (Owen Barfield, C. S. Lewis, Charles Williams) koji su zajedno, izmjenjujuæi meðusobno mišljenja, ideje i djela u radu, bili poznati kao grupa The Inklinkgs. Na njihovim redovnim sastancima Tolkienov zamišljeni svijet i njegova hinjena prošlost (feigned history kako je naziva sam Tolkien) dobili su svoj prvotni oblik.
Prva knjiga o Meðuzemlju, Hobit (Hobbit, 1937. g. ) nastala je kao bajka koju je Tolkien napisao za svoju djecu i imala je trenutaèan uspjeh kod publike i kod kritike, ali je 1951. g. doživjela bitne izmjene kako bi se tekst uskladio sa skorim objavljivanjem prvog dijela trilogije Gospodar prstenova (Fellowship of the Ring, 1954, Two Towers, 1954, i Return of the King, 1955). Sve èetiri knjige doživjele su još jednu reviziju 1968. g.
No kao i kod veæine obimnih i razraðenih opusa u književnosti, prièa o Meðuzemlju objavljena u ove èetiri knjige bila je samo dio materijala koji je Tolkien napisao. Nakon njegove smrti objavljen je 1977. g. Simarillion, zbirka mitova i epova vilinskoga naroda, koju je Tolkien poèeo pisati još prije Prvog svjetskog rata s namjerom da stvori originalnu englesku mitologiju. Knjigu je iz Tolkienovih mnogobrojnih nedovršenih radova i zabilješki uredio njegov sin Christopher Tolkien zajedno s Guyom Guvrielom Kayom. Christopher Tolkien nastavio je s radom na sreðivanju oèevih zapisa i do danas je objavio deset knjiga pod zajednièkim naslovom Povijest Meðuzemlja.Osim ovih pet knjiga Tolkien je objavio i nekoliko kratkih radova u obliku pripovijedaka kao Farmer Gils of Ham (1949) i Smith of Wooton Major (1967), ili u obliku pjesama kao Adventures of Tom Bombandil and Other Verses from the Red Book (1962). Tolkien je tokom svog života s dosta uspjeha ilustrirao neke svoje radove, a najveæi broj ilustracija napravio je za Hobita. Ilustracije koje je sam nacrtao i kolorirao za ovu knjigu su pod brojevima I, II, III, IV, V, dok je ostale kolorirao H. E. Riddett.
Utjecaj koji je J. R. R. Tolkien ostavio ne samo na svoje mnogobrojne èitatelje i na druge pisce u posljednjih pedeset godina, svrstava ga, nesumnjivo, meðu velikane svjetske književnosti dvadesetog stoljeæa.

DNEVNIK ÈITANJA:

Knjiga mi se jako svidjela jer je nastavak na “Hobita”, istog autora: Tolkiena. Knjiga ima puno zanimljivih i smiješnih dogaðaja. Najsmješniji dogaðaj mi je bio kada se Gimli posvaðao sa Legolasem i drugim vilenjacima iz šume Lothlorien jer je on jedini morao nositi povez preko oèiju. Strider(Aragorn) je odluèio da svima stave povez na oèi ukljuèujuæi i Legolasa. Legolas se nije lako s time pomirio jer je ipak on bio vilenjak. Najuzbudljiviji dogaðaj mi je bio kada su Frodo, Aragorn, Merry, Sam i Pippin nabasali na Crne Jahaèe, a najzanimljiviji dogaðaj mi je bio kada su iz Rivendella krenuli Frodo, Aragorn, Boromir, Gimli, Legolas, Sam, Merry, Gandalf i Pippin krenuli uništiti Prsten Vladar (kletva Isildurova). U knjizi ima više pjesama i stranica nego kod “Hobit”-a, ali i više zanimljivijih dogaðaja. Kod knjige mi se jedino ne sviða što se vatra u kojoj bi se trebao uništiti prsten piše velikim slovom i još kod nekih imenica. Knjiga ima tri djela (Prstenova družina, Dvije kule i Povratak kralja), a izdana je u Zagrebu 1997 godine. U knjizi je nekoliko autorovih ilustracija.


TEMA:
Uništenje Prstena vladara.

MJESTO RADNJE:Meðuzemlje

VRIJEME RADNJE:Sva èetiri godišnja doba



FABULA: - KNJIGA PRVA -

Na Bilbov i Frodov zajednièki roðendan došlo je 144 ljudi, toèno koliko su Bilbo i Frodo imali zajedno godina. Na tu su proslavu bili pozvani èak i Sackville-Bagginsovi. Gandalf je priredio nezaboravni vatromet. Bilbo je odjednom nestao. Stvorio se u svojoj sobi, gdje ga je èekao Gandalf. Gandalf je jedini znao da se on poslužio Prstenom. Taj Prsten je imao èarobnu moè: tko god ga je nataknuo postao je nevidljiv. Bilbo je namjeravao krenuti na svoje zadnje putovanje, ali je po dogovoru sa Gandalfom morao ostaviti prsten Frodu. Bilbo se tomu odupirao, ali mu je Gandalf zaprijetio, te ga je ipak ostavio. Frodo je ušao u sobu èim je Bilbo otišao. Gandalf je objasnio Frodu kakvu moè ima taj prsten i da ga se pothitno mora uništiti. Bacio ga je u vatru na što se Frodo zgrozio, ali na njegovo èuðenje prstenu ništa nije bilo. Gandalf mu je rekao da ga se može uništiti jedino u vatri u kojoj je sakovan. Frodo je rekao da æe krenuti na to putovanje na svoj pedeseti roðendan. Frodo je na svoj pedeseti roðendan prodao Vreæasti vijenac Sackville-Bagginsovima. Za suputnike je odabrao Sama i Pippina. Noæ pred putovanje Frodo je èuo kako Èièa Gamgee razgovara sa nekom osobom. Sutradan se moralo krenuti na put, a Gandalfa još nije bilo. Trojica hobita su krenula usprkos tome na svoj put u Bucklebury. Na tom putu su im se dogodile nevolje. Frodo, Pippin i Sam naišli su na Crnog Jahaèa. Brzo su se sakrili pokraj puta. Jahaè je njuškao oko sebe. Froda je iznenada obuzela želja da natakne Prsten na prst, iako mu je Gandalf rekao da to ne radi ni u najveæoj opasnosti. Jahaè je odjahao Cestom, a družini je laknulo. Tog dana družina je razgovarala da li je to isti Jahaè koji je bio u Vreæastom vijencu. Odluèili su da ne idu više po Cesti jer je preopasno. U slijedeæih nekoliko dana naišli su na skupinu vilenjaka kojoj je voða bio Gildor. Frodo ga je pitao u svezi Crnih Jahaèa, ali im je on rekao da im ništa neæe reèi o njima, ako im Gandalf veæ nije rekao. Ubrzo su došli i u Bucklebury, na posjed starog Maggota. Frodo se sjetio, dok je još živio u Brandy Hallu, da je kod njega krao gljive. Maggot im je isprièao da je kod njega bio èudan svat, visoka osoba u crnom sa crnim konjem i da je tražila njega, Froda Bagginsa. Rekao im je da su mu se psi, Panðža, Deraè i Vuèina, na smrt preplašili. Na veèer je farmer Maggot odvezao kolima Froda, Sama i Peregrina do skele, a usput im je ponio nešto za prigristi. Na pola puta su zaèuli topot konja. Pomislili su da su to možda Jahaèi, ali je to zapravo bio Merry. Svima je laknulo. Farmer ih je napustio i ostavio Frodu košaru. Kada je Frodo pogledao košaru osmjehuo se jer je osjetio je miris gljiva. Kod Merrya su ostali jako malo, odmah su slijedeæi dan krenuli na put. Na tom putovanje im se i Merry pridružio. Frodo nije htio iæi Cestom jer bi se izložili velikoj opasnosti od Jahaèa, nego je odluèio krenuti jako opasnim putem - putem kroz Staru šumu. Na tom putu im svašta dogodilo – od dobrog do lošeg. Jednom prilikom su zaspali ispod Vrbovog starca. Vrbov starac je gospodario šumom. Frodo se digao da bi se otišao umiti u potoku, ali je buènuo u vodu. Sam ga je izvukao iz vode, ali kad su se vratili do mjesta gdje su spavali Merrya i Pipina više nije bilo, jedino su Merryeve noge ostale vani, dok mu je tijelo bilo u Vrbovom starcu. Sam se dosjetio da bi mogli zapaliti drveèe, što su i uèinili. Odmah zatim Merry je poèeo vikati da zgase vatru. Frodo je odjednom poèeo vikati na sav glas: U pomoæ! . Ubrzo je zastao jer je netko poèeo pjevati. Pjesma se èinila besmislenom, ali kako im se taj glas približavao Frodo je èuo pjesmu kako zapravo ide. Uto doðe i Tom Bombadil, èovjek koji je pjevao tu pjesmu i spasi Merrya i Pippina od Vrbovog starca. Hobiti su zajedno sa Tomom otišli u njegovu kuæu i upoznali Goldberry, djevojku o kojoj je pjesma govorila. U Tomovoj kuæi ostali su svega par dana. Tom ih je èas prije odlaska nauèio pjesmu koju moraju pjevati ako zapadnu u bilokakvu nevolju. Pjesmu su morali upotrijebiti samo jednom, i to kod Grobnog humlja. Ubrzo su došli u svratište Kod razigranog ponija. Tamo se Frodo predstavljao pod imenom Podgorski i upoznao Stridera koji je znao za njihov put. Te veèeri su ih napali Jahaèi, ali nitko nije bio ozlijeðen. Sutradan su krenuli rano ujutro na put sa Striderom, koji im se u meðuvremenu pridružio. Usput su kupili izgladnjelog ponija od Billa Papratovine. Sam mu je nadjenuo ime Bill. Krenuli su Zelenim putem, prema Vjetrovrhu. Strider se ubrzo predomislio i krenuo Cestom. Nakon kraèeg putovanja Cestom, skrenuli su sa puta i sišli u zaklon. Treæeg dana odlaska iz Breeja izaši su iz šume Chetwood, približavali su se Muhovodnoj mlaki. Isprva im je dobro naprdovalo putovanje po Muhovodnoj mlaki, ali što su više odmicali kretanje im je postajalo sporije i nepouzdanije. Muhe su ih poèele peckati. Frodo je na istoènom nebu ugledao neko svjetlo i upitao Stridera što je to. Frodo je dobio odgovor koji je glasio: Ne znam. Predaleko je da bi se moglo razabrati. Nalik je na munju koja skaèe s vrha na vrh brda. Petog dana putovanja su ugledali Vjetrovrh. Na zapadnoj strani Vjetrovrha našli su uvalu. Na tom mjestu su ostavili Sama, Pippina i ponije, dok su ustali krenuli dalje. Kada su došli na vrh naišli su na širok prsten od prastarog kamenog zida. Na vrhu su našli na kamen koji je bio ravniji od ostalih i èinilo se da je izmakao vatri. Na njemu su ugledali rune. Strider je mislio da stoje umjesto G3 i da znaèe da je Gandalf bio na tom mjestu treæeg listopada, prije tri dana. Strider je zakljuèio da je na tom mjestu došlo do bitke i da je tu bilo ono svjetlo koje su vidjeli na istoku prije tri dana. Merry je nešto ugledao i obavijestio Stridera o tome, a Strider se bacio na zemlju i povukao Froda za sobom, a ni Merry nije bio blesav, te se i sam bacio na pod. Svi su se bojali najgoreg, što je Strider i potvrdio. Družina je otišla u šumu i naložila vatru. Ubrzo su ugledali i nekoliko spodoba koje su krenule na njih. Froda je odjednom obuzela želja da natakne Prsten, što je i uèinio. Frodo je mogao gledati Prstenove utvare kakve zapravo jesu, a one njega isto. Odjednom su krenule na njega, a Frodo isuèe maè i usklikne: O Elbereth! Gilthoniel! Istodobno

zada neprijatelju jak udarac. Noæ se prolomi od prodorna krika, a Frodo osjeti da ga je neka oštrica, poput strijele ubola u lijevo rame. Maè se slomio pod njim i Frodo zadnjim snagama skine Prsten s prsta i èvrsto ga stisne u ruci. Kad se Frodo osvjestio, vidio je da je ležao uz vatru koja je još jaèe gorjela. Sam je Frodu isprièao što se dogodilo. Uto je došao i Strider. Kad je Strider èuo što mu Frodo ima reèi, udaljio se i pozvao Sama. Isprièao mu je sve što mu je imao reèi i rekao da æe uèiniti sve što može da pomogne Frodu. Ujutro su krenuli na jug, a to je znaèilo da moraju iæi Cestom. Frodo nije mogao hodati, pa su ga posjeli na ponija. Prije nego što je prošao prvi dan marša, Frodovi bolovi su se pojaèali. Na kraju petog dana tlo se poèelo uzdizati. U daljini se nazirala još jedna rijeka u kamenitoj dolini napol obavijenoj izmaglicom. Došli su do rijeke Mitheithel, a na njoj je bio Posljednji most preko kojeg prelazi Cesta, a to je znaèilo da ponovo moraju Cestom. Sutradan su nastavili putovanje. Nisu ugledali neprijatelja, ali je Strider našao blijedozelen dragulj zvan beril, vilin-kamen. To im je ulilo nadu. Prešli su preko mosta. Pippin je ubrzo našao stazu kojom su nastavili put. Naišli su na trolovsku jazbinu te oprezno krenuli dalje. Produžili su stazom i naišli na tri velika okamenjena trola. To su bili oni trolovi na koje su nabasali patuljci i Bilbo, koji su se svaðali kako æe ih spremit za jelo. Popodne sunastavili putem kojim su vjerojatno išli Bilbo, Gandalf i patuljci. Ubrzo su naišli na Glorfindela koji boravi u Elrondovoj kuæi. Ubrzo su naišli na Jahaèe. Glorfindel posjedne Froda na konja i dovikne konju nešto na vilin-jeziku i konj pojuri brže od neprijateljevih. Konj zastane pred vodom, a Jahaèi poènu vikati Frodu. Prsten! Prsten! Iznenada rijeka podivlja, a neprijatelji i njihovi konji se utope.



- KNJIGA DRUGA -
Kad se Frodo probudio, vidio je da leži u krevetu, u Elrondovoj kuæi. Frodo upita strop na sav glas gdje je i koliko je sati. Neèiji mu glas odgovori da je u Elrondovoj kuæi i da je deset sati prije podne. To je bio Gandalfov glas. Gandalf mu kaže da je sva družina zdrava i èitava. Sutradan se Frodo rano probudio. Morali su odabrati tko æe sve iæi na put. To su bili hobiti, Dunadan(Aragorn ili Strider), Boromir, Gandalf, Gimli(sin Gloinov) i Legolas. Družina je krenula u prosincu na put, ali je prije toga putovanja Bilbo darovao Frodu vilenjaèki bodež i košulju od mithrila, koju mu je darovao Thorin. Nisu ponijeli puno prtljage na put. Jednom zgodom nisu mogli proæi vrh Caradhras te su morali iæi rudnicima Morije. U njima su pronašli knjigu u koju su Balin, Ori i Nori zapisivali dogaðaje. U knjizi su naišli na puno èudnih zapisa. Odjednom su ih napali orci i trolovi. Froda je pogodilo koplje, ali mu ništa nije bilo zato jer je nosio pancirnu košulju od mithrila. Samo se Gandalf nije živ izvukao iz rudnika Morije. Poginuo je u borbi protiv propasti Durinove - Balrogom. Kada je Dunadan pregledavao Froda, vidio je da ima pancirnu košulju od mithrila i da ga zato koplje nije proburazilo. Ubrzo su došli u šumu Lothlorien. Vilenjaci su svima morali staviti povez na oèi, ukljuèujuæi i Legolasa, jer se Gimli protivio da jedini ima povez na oèima. Došli su do gospodara i gospodarice Lothloriena koji su ih jako dobro ugostili. Galadriel, gospodarica Lothloriena, je pokazala Frodu i Samu svoje zrcalo u kojem su mogli vidjeti što æe se sve dogaðati. Samo je Frodu pokazala Prsten. Jedan od tri koja su bila sakrivena od Saurona. Družina je opet morala krenuti na put, ali su im gospodar Celeborn i gospodarica Galadriel dali èamce i zalihe za put. Prvog dana putovanja èamcima opazili su Goluma. Uspješno su ga potjerali. Utaborili su se kod Kresokama. Tamo je Boromir pokušao oduzeti Prsten Frodu. Zbog toga je Frodo zajedno sa Samom uzeo jedan èamac, a da nikom nije rekao, jer nije htio žrtvovati prijatelje.

DIJELOVI FABULE:



UVOD:
Frodo, Sam i Pippin kreæu na put.

ZAPLET:Tri hobita nalijeæu na Crne Jahaèe.



VRHUNAC:Gandalfova smrt u rudnicima Morije.



RASPLET:Frodo i Sam bježe od ostatka družine.



LIKOVI:Frodo, Elrond, Gandalf, Celeborn, Galadriel, Gimli, Legolas, Aragorn, Boromir, Merry, Pippin, Sam i Jahaèi

POUKA:Koliko god da je zlo jako, dobro æe ga nadvladati

___________________________________________________
Moja Devojka Je Toliko Bogata,
Ona Ne Lize Poklopac Od Eurokrema!!!


Vrh 
 Profil  
 
 Tema posta:
 Post Poslato: 07 Jun 2006 20:40 
OffLine
Forumdžija u Razvoju!
Forumdžija u Razvoju!
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Maj 2006 17:25
Postovi: 159
Lokacija: Nova Pazova
LAV NIKOLAJEVIÈ TOLSTOJ

ANA KARENJINA

U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog života. U knjizi je paralelno obraðeno i pitanje iz ekonomskih i društvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo vrijeme. Njegova razmišljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega možemo uoèiti velikih sliènosti sa piscem. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz podruèja ekonomije, svoju ljubav i vjeru, dogaðaje oko roðenja svojga djeteta kao i unutrašnji život i polemike, muke svoje savjesti, razmišljanja o smislu života i zadacima pojedinaca, svoju potpuno izraženu borbu za dobro. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izražen kroz Anin lik- preljub.
U djelu se isprepliæu tri braka- Stjepan Arkadjiè Oblonski (Stiva) sa svojom ženom Darjom Aleksandrovnom (Doli); Levin sa Kiti (mlaðom Dolinom sestrom) i Ana (Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandroviæem i njena ljubav prema Alekseju Kiriloviæu Vronskome.
Najviše osuðivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka Kiti i Levina još više njena nevjera dolazi do izražaja. Èini se kao da idilièni osjeæaji izmeðu Kiti i Levina služe samo da bi se pojaèala osuda Anine pogubne strasti.
Sam Anin lik u poèetku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno negativan. Ona je trebala biti žena bludnica koja cinièno uživa u boli koju zadaje drugima. Meðutim, Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu, obrazovanu, lijepu i vrlo nesretnu ženu èija je jedina želja u životu bila ostvariti potpunu ljubav i , ne ostvarivši je, odluèi skonèati život.
Po Tolstojevu shvaæanju, brak je najprirodniji i najzdraviji cilj muškarca i žene i ugrožavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znaèi i ugrožavanje najljudskijih i najplemenitijih težnji.
Zbog takvog mišljenja za Tolstoja se kaže da nikada nije bio dublji psihoanalitièar (kao kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo pišèevo izjašnjenje- da li on optužuje njen postupak ili ga brani. To pitanje svatko može postaviti za sebe, ali vjerojatno ima dva odgovora. Toliko je kriva, a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izražaja u sredini u kojij se kreæu visoke peterzburške liènosti koje obalatno osuðuju njezin postupak i opredjeljuju se uglavnom protiv nje. U tom smislu i njezin postupak je djelomièno opravdan jer je svoja nedjela uèinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila, a koja je potreba svakog èovjeka.

“… Oni kažu: religiozan, karakteran, pošten, pametan èovjek, ali oni ne vide ono što sam ja vidjela. Oni ne znaju kako je on osam godina gušio moj život, gušio u meni sve što je bilo živo, da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja živa žena kojoj je potrebna ljubav. ”

Ana je opisana kao uzvišeno tragièan lik od krvi i mesa u èijoj tragediji ne mali dio krivnje snosi aristokratska sredina u kojij žive ona i njezin ljubavnik. Ta sredina ih guši i osuðuje, osobito nju kao pripadnicu ljepšeg spola kojoj je mjesto doma, uz muža i djecu. Njoj se ne može oprostiti i opravdati je, tim više što- iako nije prva žena koja je pronašla svoju ljubav u drugome muškarcu a ne u mužu - ona, prije sviju ostalih to javno priznaje i pokazuje jer ne može živjeti u lažima u kojima cijelo društvo živi. Javno napušta muža i vlastito dijete ( što i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom sreæom koja joj je pružena.

“ Ja sam loša žena, ja sam propala žena”, razmišljala je “ali ja ne volim laž, ne trpim laž, a njegova (muževa) hrana jeste laž. On sve zna, sve vidi, šta li on osjeæa ako može da govori tako mirno? Da ubije mene, da ubije Vronskog - ja bih ga cijenila. Ali ne, njemu treba laž i pristojnost.”

Ona tako razmišlja u sebi jer osuðuje tipièno ponašanje gdje je najbitniji ugled i dostojanstvo i kad nešto izmakne granicama, ponaša se kao da se ništa nije desilo. Nju straše licemjerje i dvoliènost jer ona je u potrazi za èistom sreæom iako je svijesna da je neæe naæi i da æe svugdje biti osuðivana i dalje se ne odrièe ljubavi sve dok ljubav ima smisla u njezinim oèima…

“Èinilo joj se da æe njen položaj sada nesumnjivo zauvijek riješiti. Taj novi položaj može biti i loš ali æe biti odreðen, u njemu neæe biti nejasnoæa i laži.”

Ana je u pogledima ostalih žena izazvala i ljubomoru i samo su èekale znak da je mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjeæivana gdje god se pojavljivala.

“ Veæina mladih žena što su Ani zavidjele i kojima je veæ davno dodijalo to što je zovu pravednicom, radovale su se tome što su pretpostavljale i samo su èekale potvrdu suprotnog društvenog mišljenja pa da se na nju okome svom težinom svoga prezira.”

Ana je, za razliku od slobodoumnih žena koje svjesno bacaju izazov društvu i moralnim shvaæanjima svoje klase, Ana je samo željela malo ljubavi, želi voljeti i biti sretna zato što je to najprirodnija želja svakog pojedinca u upravo je tu želju Tolstoj naglasio kao osnovicu romana.
Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog èina, veæ zašto ona, usprkos svemu, ne ostvaruje svoju osobnu sreæu kojoj je sve podredila i koja je njezin jedini i pravi životni cilj. Èak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake želje za osobnom sreæom.

“ Serjoža?- sjeti se ona - Ja sam takoðer mislila da ga volim i topila se nad svojom nježnošæu. A živjela sam bez njega, zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se žalila na tu promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala.”

Dobar dio razloga za ono što se konaèno zbilo (tj. do Aninog samoubojstva) leži i u samoj njenoj liènosti. Sama æe u jednom trenutku reæi da se boji one druge Ane u sebi, pa je Tolstoj govorio o “ zlom duhu nastanjenom u njenom srcu.”
U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandrovièu:
“… Evo šta sam htjela da kažem. Nemoj mi se èuditi. Ja sam ona ista. Ali u meni postoji druga, ja se nje bojim- ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim, ali nisam mogla da zaboravim onu koja je bila ranije. Ja nisam ta. Sad sam ja ona prava, ja sva. Ja sad umirem,…. ali to æe se brzo svršiti. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi… Ne, ti ne možeš oprostiti! Ja znam da se to ne može oprostiti! Ne , ne , idi, ti si isuviše dobar- jednom rukom držala je njegovu ruku, a drugom ga gurala od sebe.”

U toj njenoj slabosti uviðamo da je njoj ipak žao takvog slijeda dogaðaja i da priznaje da ga je voljela ( ali kao muža, ne kao èovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je zavoljela Vronskoga, a nije bila zadovoljna u muževom zagrljaju. Traži od muža oprost ali je svjesna da je uništila njegov život i da previše traži.
Ta druga Ana razara njezinu liènost i raða se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti uglavnom objektivnih, društvenih, a koje su uvjetovale Anin preobražaj velike ljubavi prema Vronskome u još veæu mržnju prema njemu.

“- Šta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao što mislite- reèe Ana shvativši ono što on nije dorekao. - Ali ja to neæu, to je sporedno. Ja hoæu ljubav, a nje nema. Znaèi- sve je svršeno! “

Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa pomišlja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga.
“ Zašto nisam umrla?”- sjeti se svojih tadašnjih rijeèi i svog tadašnjeg osjeæaja. I ona odjednom shvati ono što joj je bilo na duši. Jeste, to je bila ta misao koja je sama sve rješavala. “ Da, umrijeti!”
I stid i bruka Alekseja Aleksandrovièa, i Serjoža i moj strašni stid- sve se spašava smræu. Umrijeti- i on æe se pokajati , biæe me žao, voljeæe, patiæe zbog mene.”
….. I smrt, kao jedinstveno sredstvo kojim æe obnoviti u njegovom srcu ljubav prema njoj , kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh što se nastanio u njenom srcu. Bilo je potrebno samo jedno- kazniti ga.”

Za Anu je ljubav sinonim života, i to ljubav prema muškarcu. Kada je ta ljubav prestala, ona istovremeno gubi i razloge za život i odluèuje ga samoinicijativno prekinuti skokom pod jureæu lokomotivu.

“ Moja ljubav postaje sve strašnija i samoljubivija, a njegova se sve više gasi i eto zbog èega se razilazimo “, nastavljala jje da razmišlja. “ I tu pomoæi nema. Za mene je sve samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve više i više predaje. A on sve više i više hoæe da ode od mene. Upravo, mi smo išli u susret jedno drugome sve do naše veze, a onda se nezadrživo razilazimo na razne strane. To me ne može promijeniti. On mi kaže da sam besmisleno ljubomorna, i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna, ali to nije istina. Ja nisam ljubomorna, ja sam nezadovoljna. Ali…” Ona otvori usta i premjesti se u kolima od uzbuðenja izazvanog mišlju koja joj se odjednom javila “ Kad bih ja mogla da budem bilo što drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove nježnosti, ali ja ne mogu i neæu da budem ništa drugo. I ja tom željom izazivam u njemu odvratnost, a on u meni zlobu, i to ne može biti drugaèije. Kao da ja ne znam da me on neæe poèeti obmanjivati, da on ne raèuna sa Sorokinom , da nije zaljubljen u Kiti, da me neæe prevariti? Sve ja to znam, ali mi od toga nije ništa lakše. Ako on, ne voleæi me, po dužnosti bude dobar, nježan prema meni a ne bude onog šta ja hoæu- to je onda èak hiljadu puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest ovo. On me veæ dugo ne voli. A gdje završava ljubav, tamo poèinje mržnja.”
Tako Anu više ni ne doživljavamo kao grešnicu veæ kao pojam nesretne žene koja pada pod udarom mnogih za njih nepredvidivih, vanjskih i unutarnjih kretanja. Njen slom je ujedno i rezultat jednog vanjskog, lažnog morala koji guši prave ljudske nagone i želje, ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaæanja jer i sama pripada toj zajednici.
Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen površni i moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski.
Sama Doli me sluèajno uoèava u jednom trenutku sliènosti izmeðu Ane i njenog brata Stjepana èijim nevjerstvom i poèinje knjiga ali u sasvim drugaèijem okruženju.
Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevažno ali je optuživano od uzornih muževa poput Levina i Alekseja Aleksandrovièa.
Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. Kiti se u poèetku bori izmeðu osjeæaja prema Vronskome i Levinu ali buduæi da ju je Vronski iznevjerio ,tj. zaljubio se u Anu, u poèetku bolno tuguje. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjeæaje prema Levinu kojem pokušava postati uzorna žena, a ubrzo i majka.
Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim pitanjima i pitanjima društvenih odnosa tada u Rusiji.
Lik Levina je prikazan kao osjeæajan, dobar, filozofski lik koji se bori sam sa sobom i pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. Kroz njegove monologe možemo vidjeti da se osjeæa kriv što pripada višem staležu i da se muèi pitanjima zašto je baš on odreðen.

“ Što sam ja? I gdje sam to ja? I zašto sam ja ovdje? Zašto se ovo radi? Zašto ja ovdje stojim i tjeram ih da rade? Zašto se svi oni trude i nastoje da predamnom pokažu svoju marljivost”.

Istodobno se osjeæa kriv zbog toga i utjehe pronalazi u sljedeæoj spoznaji:

“ Ja ništa nisam otkrio. Samo sam spoznao ono što ja znam. Shvatio sam onu silu što mi je ne u prošlosti dala život nego mi i sad daje život. Oslobodio sam se obmane, upoznao sam gospodara.”

Pronalazi odgovore svoje dobrote i grižnje savjesti u ljubavi:
“… Razan je otkrio borbu za opstanak i zakon koji zahtjeva da tlaèiš sviju koji smetaju zadovoljenju tvojih želja. To je zakljuèak razuma. A ljubav prema drugome razum nije mogao otkriti zato što je to nerazumno.”

Iz Tolstojeve biografije možemo doznati i da sam Tolstoj bježi na selo i da pokazuje veliki interes za moralno-etièke probleme i analizu ljudskih postupaka i odnosa. 1879. zapada u krizu te izlaz nalazi u seljaèkom životu.
I sam lik Levin duševni mir pronalazi tek na selu koje je za njega mjesto života, tj. radosti , patnje, nada. Levin se poistovjeæuje sa svojim seljacima i želi im pripadati, zavidi njihovoj slozi, jednostavnosti i smislu života, zajednici. Èak i sam razmišlja kako da promijeni svoj naèin života.

“ Sve što je pomislio i osjeæao dijelilo se u tri zasebna toka misli. Prvo- to je bilo odricanje od svog starog naèina života, od svojih nepotrebnih znanja i svoga nepotrebnog obrazovanja. To mu je odricanje prièinjavalo nasladu i bilo mu lagano i jednostavno. Druge misli i predstave ticale su se tog života kojim je on sada želio da živi. Jednostavnost, èistotu, zakonitost toga života on je osjeæao jasno i bio je ubjeðen da æe u njemu naæi to zadovoljstvo, spokoj i dostojanstvo, èije je odsustvo tako bolno osjeæao. Ali treæi lanac misli vrtio se oko pitanja kako da izvede taj prijelaz sa starog na novi život. I tu mu ništa nije bilo jasno. “ Imati ženu? Imati posao i osjeæati da je posao neophodan? Kupiti zemlju? Ukljuèiti se u društvo? Oženiti se seljankom? Pa kako da to izvedem? opet se pitao i odgovor nije nalazio. - Pa ipak,nisam svu noæ spavao i ne mogu sebi dati jasan odgovor- reèe on u sebi. - Kasnije æu razjasniti. Jedno je sigurno, da je ova noæ riješila moju sudbinu. Sva moja prijašnja maštanja o porodiènom životu su glupost, nešto drugo- reèe u sebi. Sve je to mnogo jednostavnije i lakše…”
“ Kako je lijepo!” pomisli gledajuæi èudnu sedefastu školjku od bijelih jaganjaca- oblašèiæa što se bijaše zaustavila nad njegovom glavom na sredini neba. “ Kako je sve prekrasno ove prekrasne noæi! I kad je uspjela da se stvori ova školjka? Nedavno sa gledao u nebo i na njemu nièeg nije bilo osim dvije bijele pruge. Da, eto tako neprimjetno su se promijenili i moji pogledi na život!”

On krene sa livade i poðe širokim putem prema selu. Zapuhnuo je vjetriæ i postalo je sivo i mraèno. Naišao je trenutak veæeg mraka koji prethodi svitanju, prvoj pobjedi svjetlosti nad temom.

“ Drhteæi od hladnoæe, Levin je brzo koraèao gledajuæi u zemlju. “ Šta je ono? Neko ide?- pomisli kad se prepade i podiže glavu. Na èetrdesetak koraka od njega, njemu u susret, širokim krivudavim putem kojim je on išao dolazila su kola, sa prtljagom, koja su vukla èetiri konja. Konji na rudi navaljivali su na rudu izbjegavajuæi kolovoz, ali vješti koèijaš, koji je po boèice sjedio na sjedištu, upravljao rudu po kolovozu takoda su toèkovi jurili po ravnom dijelu puta.
U uglu koèije drijemala je starica, a uz prozor, oèigledno tek probudivši se, sjedila je malda ddjevojka držeæi obbjema rukama trake sa bijele kapice. Vedra a zamišljena, sva ispunjena tananim i složenim unutrašnjim životom, tuðim Levinu, ona je kroz njega gledala zoru kako rudi.
I u trenutku kad je to priviðenje veæ išèezavalo, iskrene oèi ga pogledaše. Ona ga je prepoznala i radosno èuðenje ozari joj lice.
Nije se mogao prevariti. samo jedne takve oèi postojale su na svijetu. Samo jedno takvo biæe na svijetu bilo je sposobno da za njega usredotoèi svu svjetlost i smisao života. To je bila ona. To je bila Kiti. Shvatio je da ona putuje sa željeznièke stanice u Jergušavo. I sve ono što je uznemiravalo Levina ove besane noæi, sva ona rješenja kojih se prihvatao, sve je to odjednom išèezlo. Onse sa odvratnošæu sjeti svoje želje da se oženi seljankom. Samo tamo, u toj koèiji što se bila udaljavala prošavši na drugu stranu puta, samo tamo je bila moguænost rješenja zagonetke njegovog života, što ga je u posljednje vrijeme tako muèno optereèivala.
…. Ne- reèe on u sebi - ma koliko da je dobar taj jednostavni trudbenièki život, ja mu se više ne mogu svetiti. Ja volim nju.”

Odjednom Levin shvati gdje pripada i šta uistinu želi i sve ostalo postaje nebitno.
Levin je oduvijek znao da treba pripadati porodici Šèerbacki i to si je jasno zacrtao. Prije su mu se sviðale Kitine starije sestre Doli i Natali, a kad je Kiti stasala, shvatio je što želi. Kiti je znala za njegove skrivene simpatije, ali njena preokupacija bio je grof Vronski od kojeg je oèekivala prošnju.

Opis Vronskog:
“ …. Vronski nikad nije znao za porodièni život. Njegova je majka u mladosti bila blistava svjetska žena i dok je još bila s mužem, a naroèito poslije njega, imala je veliki broj “romana” poznatih èitavom društvu. Oca skoro nije ni pamtio i bio je odgajan u Paževskom korpusu. Izlazeæi kao blistav i mlad oficir iz škole, odmah je uletio u društvo bogatih petrogradskih oficira. Mada je i on rijetko izlazio u petrogradsko društvo, sva njegova ljubavna interesiranja bila su van tog svijeta…
… Na balovima je plesao prvenstveno s Kiti i odlazio kod njih kuæi. Govorio je s njom o stvarima o kojima se obièno u društvu govori, svakojake besmislice, ali besmislice kojim je on i nesvjesno davao za nju oèiti smisao. Bez obzira što joj nije govorio ništa što ne bi mogao reæi pred svima, osjeæao je da ona postaje sve više zavisna od njega i što je to više osjeæao, bilo mu je sve prijatnije a njegova osjeæanja prema njoj bivale su sve nježnija. On nije znao da naèin njegovog odnosa prema Kiti ima svoje ime, da je to zavoðenje djevojke bez namjere da je ženi i da je to zavoðenje jedan od nužnih postupaka uobièajenih meðu sjajnim mladiæima kao što je on. Èinilo mu se da je on prvi otkrio to zadovoljstvo i uživao je u svom otkriæu. Njemu se ženidba nikad nije èinila kao moguænost. Ne samo da nije volio porodièni život veæ mu se u porodici stanovišta samaèkog svijeta u kom je živio, èinilo da ima u ulozi muža, nešto njemu strano i neprijatno i više od svega smiješno.”

Kiti je odbila Levinove ozbiljne namjere da je ženi i osnuje s njome obitelj jer je bila zanesena Vronskim. Meðutim, dolazak Ane je sve pobrkao.
Izmeðu Vronskog i Ane odmah se pojavila neka uzajamna privlaènost koju su svi osjetili, a naroèito Kiti koja je bila s Vronskime duboko razoèarana. Shvativši njegovu neozbiljnost i zaluðenost Anom koja se pojavila u njemu u kratkom vremenu, Kiti pada u duboku depresiju i bolest.
Kiti usporeðuje odnose prema Vronskome i Levinu:

“ … Njegova ljubav prema njoj, u koju je bila sigurna, izgledala joj je laskava i radosna. Bilo joj je lako sjeæati se Levina. U sjeæanjima na Vronskog, naprotiv, miješalo se nešto nelagodno, iako je on bio svjetski i skladan èovjek. Kao da je to bilo nešto falš- ne u njemu, on je bio tako jednostavan i mio- veæ u njoj samoj, dok se s Levinom osjeæala savršeno jednostavnom i jasnom. Ali zato, kad bi razmišljala o buduænosti s Vronskim, pred njom je iskrsavala blistava i sreæna perspektiva. Buduænost s Levinom èinila joj se maglovitom.”

Levin sa svojih 40-tak godina je navikao na samoæu, ali niju ju prihvaæao. I dalje mu je osnovni cilj osnovati obitelj, ali se potpuno gubi u tim mislima jer je svjesan da još uvijek voli Kiti. Sam sebe smatra savršenim za obiteljski život. Smije se tuðim braènim problemima i osuðuje njihovo površno shvaæanje braka jer ih ne smatra dovoljno zrelima za tako svetu obavezu kao što je brak. Uvjeren je da bi njegov porodièni život bio drugaèiji od ostalih. Ali s vremenom, kada mu se želja ostvari, shvaæa da je lako skrenuti i da neshvaæanje braènog druga nije ništa neobièno, naprotiv, da su razilaženja mišljenja i razlièiti pogledi na iste stvari uobièajenost.

“… Dogaðalo se da se kao neoženjen, gledajuæi tuði braèni život, sitne brige, svaðe, ljubomora, samo prezrivo osmjehivao u duši. U njegovom buduæem braènom životu, po njegovom uvjerenju, ne samo da nije moglo da bude ništa slièno veæ mu se èinilo da i sve vanjske forme moraju u svemu da se savršeno razlikuju od života drugih. I odjednom ne samo da njegov život sa ženom nije potekao na poseban naèin veæ je bio saèinjen od onih najništavnijih sitnica koje je onn ranije toliko prezirao, a koje su sad, protiv njegove volje, dobijale neobièan i neporeciv znaèaj. I Levin je vidio da sreðivanje svih tih sitnica nije onako lako kako se njemu ranije èinilo.”

Naposlijetku, tok dogaðaja se tako odvijao da su se Levin i Kiti napokon zaruèili i Kiti odluèuje svu svoju ljubav unijeti u taj brak s Levinom. Ubrzo slijedi vjenèanje, odlazak na selo i Kitina trudnoæa.

“ Ljubav prema ženi on me samo da nije mogao zamisliti bez braka, veæ je prvo zamišljao porodicu, pa tek onda ženu koja mu je podarila porodicu. Njegova shvaæanja ženidbe zato i nisu lièila na shvaæanja veæine njegovih poznanika za koje je ženidba bila jedno od mnogih životnih patnji. Za Levina je to glavno pitanje u životu od kog je ovisila sva njegova sreæa.”

Levin i Kiti uspijevaju prevladati sve sitne nesuglasice i nastavljaju spokojno i idilièno živjeti na selu.

U toku romana upliæe se još jedna ljubav koja nije niti u jednom pogledu sretna. To je ljubav Stive i Doli. U romanu imamo tri razlièita braka i tri razlièita shvaæanja braènih obveza i rješavanja problema. Daleko najidealniji je brak Kiti i Levina, ali moramo uzeti u obzir da je njihov brak tek na poèetku, tj. èitajuæi, pratimo njihove zaruke, vjenèanje i poèetak braènog života. Upoznajuæi likove, možemo naslutiti da æe njihov brak potrajati, tj. najvjerojatnije æe se zadržati na tom nivou poštovanja i ljubavi.
Brak Ane i njenog muža Alekseja Aleksandrovièa pratimo kao neku vrst obveze koja je nastala iz obostrane koristi, ali i koja je savršeno funkcionirala dok se nije pojavio Vronski sa svojom ljubavlju koju Ana prihvaæa. Ta ljubav završava tragièno, ali od samog poèetka možemo naslutiti njen kraj jer vidimo da njihova ljubav nema nikakve perspektive, tim više, i zbog okruženja u kojem je nastala. Treæi brak, najsporedniji je brak Doli i Stjepana koji nam može poslužiti kao putokaz kroz društvo i neka tipièno nezrela (muška) shvaæanja braka i obveza te ležerno pronalaženje rješenja tj. izlaz iz naizgled nemoguæe situacije.
Stiva je prikazan kao prilièno površan, potpuno nezreo lik koji sve prihvaæa dosta jednostavno, bez veæih komplikacija i ulazi u razne situacije, ne misleæi na posljedice. Vlastitu ženu shvaæa iskljuèivo kao majku njegove djece dok ljepotu, draži i ostalo pronalazi u drugim ženama. Odvaja ta dva života i dva pogleda, shvaæanja žene, i uopæe se ne krivi zbog toga.

“ Stjepan je bio pravedan u odnosu prema samome sebi. On sebe nije mogao obmanjivati i uvjeravati se da se kaje za svoje postupke. On se sada nije mogao kajati za ono za što se kajao nekada, prije šest godina, kad je prvi put prevario ženu. On se nije mogao kajati za to što on, 34-godišnjak, lijep i zaljubljiv èovjek, nije bio zaljubljen u ženu, majku petero žive i dvoje umrle djece, samo godinu mlaðu od njega. On se kajao jedino zato što nije znao bolje sakriti od žene. Ali, on je osjeæao svu težinu položaja i žalio je ženu, djecu i sebe samoga. Možda bi on i umio svoje grijehe sakriti bolje od žene da je mogao oèekivati da æe ta vijest na nju tako djelovati. Jasno je da on o tome pitanju nikada nije razmišljao, ali, nekako maglovito, njemu se prièinjavalo da žena odavno nasluæuje da joj on nije vjeran, ali da na to gleda kroz prste. Njemu se èak èinilo da je ona, izmorena, ostarjela, veæ nelijepa i ni po èemu zanimljiva žena, jednostavna, jedino dobra majka porodice, po osjeæanju pravednosti dužna da bude ponizna. Pokazati se sasvim suprotno.”

Zbog te njegove neozbiljnosti pati jedino Doli, njegova žena, ali možemo primijetiti da su oni i ušli u brak djelomièno kao stranci. Doli je razoèarana kada uviða tu drugu muževu stranu za koju prije nije niti znala, ali odluèuje spasiti brak i oprašta mu. U tome je uvelike pridonijela Ana, njegova sestra, koja pokušava Doli pojasniti brata i njegove postupke i razloge.

Dijalog Ane i Doli:
“ - Jeste, ja njega znam. Ja ga bez žalosti nisam mogla gledati. Mi ga obje znamo. On je dobar, ali gord, a sad je tako ponižen. Osnovno, što je mene dirnulo ( i tu je Ana pogodila glavno što je moglo ganuti Doli) - njega muèe dvije stvari: to što ga je stid pred djecom, i to što je voleæi te… da, da, voleæi te više od svega na svijetu nanio tebi bol, ubio te. “ Ne, ne ona neæe oprostiti”, stalno govori on.
Da, ja shvaæam da je njegov položaj užasan; krivcu je gore nego nevinom- reèe ona- ako on osjeæa da od njegove krivice dolazi sva nesreæa. Ali kako da oprostim, kako da opet budem njegova žena poslije nje? Moj život s njim bit æe muèenje baš zato što sam ga voljela, kako samo voljela, što i sad volim svoju nekadašnju ljubav prema njemu…
Jedno æu ti reæi - poèe Ana - ja sam njegova sestra i znam njegov karakter, tu sposobnost da sve, sve zaboravi, sposobnost za potpun zanos, ali zato i za potpuno kajanje. On sad ne vjeruje, ne shvaæa kako je mogao uèiniti to što je uèinio. ….Samo, Doli, dušice, ja u potpunosti shvaæam tvoje stradanje, samo jedno ja neznam: ja ne znam … ne znam, ukoliko u tvojoj duši još ima ljubavi za njega. To ti znaš- ukoliko ima, da bi se moglo oprostiti. Ako ima, onda oprosti!
…. Ja poznajem svijet bolje od tebe. Znam takve ljude kao što je Stiva i kako oni gledaju na to. Ti kažeš da jeon s njom razgovarao o tebi. Toga nije bilo. Takvi ljudi èine nevjerstva, ali domaæe ognjište i žena- to je za njih svetinja. Te su žene nekako u njihovim oèima prezrene i ne smetaju poroditi. Oni postavljaju nekakvu neprelaznu liniju izmeðu toga i porodice. Ja to ne razumijem, ali to je tako.”

Ana u potpunosti razumije Dolinu patnju, shvaæa ej i molii da oprosti njenom bratu. Doli naposlijetku oprašta.
Za taj brak je tipièno to da je ljubavi u poèetku bilo, ali s vremenom se i ona ugasila, a ostalo je jedino poštovanje i djeca kao rezultat tog braka.
Razmišljajuæi, Doli je shvatila da je najbolje rješenje oprost, iako nikad više neæe biti isto; ali s vremenom se povjerenje može potpuno nadograditi uz obostrani trud. S druge strane, to je jedino rješenje uz kojee je moguæe saèuvati tu svetu zajednicu i poštedjeti djecu.

Pisac nam prikazuje taj brak i radi uspordbe s Aninim nevjerstvom, koja ne bira sredstva da ostvari potpunu ljubav i sreæu. Da nije bilo tog okruženja i takvih shvaæanja, možda bi Anina sudbina i drugaèije završila, ali Ana je odabrala nemoguæe i zato platila svoju ljubav životom.

___________________________________________________
Moja Devojka Je Toliko Bogata,
Ona Ne Lize Poklopac Od Eurokrema!!!


Vrh 
 Profil  
 
 Tema posta:
 Post Poslato: 07 Jun 2006 21:17 
OffLine
Forumdžija u Razvoju!
Forumdžija u Razvoju!
Korisnikov avatar

Pridružio se: 04 Jun 2006 16:14
Postovi: 195
Lokacija: Nowa Pazowa
MA NISI SE SMORIO U OPSTE





:evil: :evil: :evil: :evil: :evil: :evil: :evil:


Vrh 
 Profil  
 
 Tema posta:
 Post Poslato: 07 Jun 2006 21:22 
OffLine
Namiguša
Korisnikov avatar

Pridružio se: 25 Apr 2006 17:53
Postovi: 559
Hamlet MORA da se proèita! kao uostalom i veæina Šekspirovih komada. Ali BAR Hamlet i par komedija (pošto su mu komedije fenomenalne).

Antigona kad napunite bar 18-19 i nauèite koješta o grèkoj mitologiji pre èitanja.

Ovo ostalo manje-više...

Od lektire naroèito preporuèljivo Derviš i Smrt

_________________
if i can't be with the girl i love
should i love the girl i'm with?

BMX bandits!


Vrh 
 Profil  
 
 Tema posta:
 Post Poslato: 07 Jun 2006 22:28 
OffLine
Forumdžija u Razvoju!
Forumdžija u Razvoju!
Korisnikov avatar

Pridružio se: 11 Maj 2006 17:25
Postovi: 159
Lokacija: Nova Pazova
Ima Jos Lektira i Na Sajtu

http://www.znanje.org/lektire/

___________________________________________________
Moja Devojka Je Toliko Bogata,
Ona Ne Lize Poklopac Od Eurokrema!!!


Vrh 
 Profil  
 
 Tema posta:
 Post Poslato: 14 Mar 2007 00:27 
OffLine
Novi Kolač
Novi Kolač

Pridružio se: 14 Mar 2007 00:22
Postovi: 1
gde je analiza dervis i smrt
:wicked:


Vrh 
 Profil  
 
 Tema posta:
 Post Poslato: 14 Mar 2007 01:25 
OffLine
Napredni Forumdžija!
Napredni Forumdžija!
Korisnikov avatar

Pridružio se: 08 Maj 2006 01:53
Postovi: 372
Lokacija: Stara Pazova
sgpingvin je napisao:
MA NISI SE SMORIO U OPSTE





:evil: :evil: :evil: :evil: :evil: :evil: :evil:






MA JOK!!!! :hammer:


Vrh 
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
 
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 36 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3  Sledeća

Index boarda » Zabava » Funny


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju

 
 

 
Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Prevod - www.CyberCom.rs